Čovjek na raskršću gostovao u Islamskom Centru
Čovjek koji etiketira druge, nije spreman na dijalog!
Esad Ćimić
Rahmetli Mašović ponovo nas večeras okupi. Puna Kongresna dvorana hdž.Salem Šabić svjedoćila je promociji knjige prof.dr.sc.Esada Ćimića „ OD MONOLOGA PREMA DIJALOGU O BOŠNJAČKOJ SUDBINI „. Promotori nove knjige najpoznatijeg bosanskohercegovačkog i hrvatskog sociologa bili su dr.Nermin Hodžić, Institut Ibn Sina iz Sarajeva, prof.dr.sc.Senadin Lavić, Univerzitet Sarajevo, prof.dr.Ivan Markešić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb i uvaženi prof.dr.sc.Esad Ćimić…
O iznimnom djelu, osobnom autorovom promišljanju sociološko-filozofskog tumačenja društveno političke scene, dijalogu, spaljivanju knjiga, potrebi slobodnog ljudskog uma i govora, poltronima, malograđanštini, taštinama i čemu sve ne večeras smo slušali od iznimnih intelektualaca i poznavatelja sociologije i sociološko-politoloških zbivanja vremena koje živimo, ali i vremena koje je negdje iza nas…nevalja se okretati. Kako reče prof.Markešić: „intelektualci su najsmrdljivija roba, lako kvarljiva“….ali vrijedi ih čuti jer oni kad koriguju sebe, uglavnom govore o dobrobiti i za dobrobit zajednice. Ipak, zvonile su riječi prof.Lavića „danas po institutima radi više administrativnih radnika nego naučnikai njihovih sljednika, koji se bave određenom stručnom problematikom…administrativci zarađuju puno više, imaju više slobodnog vremena, nisu nićim opterećeni…“
Dr.Hodžić je otvorio večerašnju priču čitanjem dva odabrana odlomka knjige za što je na kraju zaslužio aplauz pune dvorane koja se zaželjela i ugodnog glasa i pametnih i korektnih razmišljanja i koja uvijek voli sarajlije imati u gostima.
Prof.Lavić nam na kratko približi životno odrastanje i sve ono kroz šta je prof.Ćimić u svom životu prolazio. Naravno, profesor na fakultetu, pisac mnogih kvalitetnih knjiga, Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za znanost 1966. za knjigu „Socijalističko društvo i religija“, pa progon i izbjeglištvo sa suprugom Melihom i dva sina te konačno, nakon dugo godina mukotrpnog rada i druga nagrada, Nagrada za životno djelo Grada Zadra 2008. Sveućilište u Splitu i Zadru dodijelila su mu počasni naslov profesor emeritus……..Podvlaći da je Milan Labus o Ćimiću pisao kao sociologu religije i humanosti, ističe da on kao filozof i sociolog religije postavlja nova mjerila u znanstvenom istraživanju religije, da svojim mišljenjem i djelovanjem nadilazi akademski diskurs…..Sve u svemu, rekao bih ništa novo, prof.Lavić svakim svojim gostovanjem donosi toplinu naše Bosne i Hercegovine, pa makar i na samo jedan tren.
Sve kazano večeras o životu i djelu mog prijatelja Esada Ćimića je zapravo samo skica za njegov portret vrhunskog znanstvenika i autentičnog intelektualca, svoje desetminutno izlaganje započeo je prof.Markešić uvijek rado viđen među muslimanima Zagreba. Njegova obilježja su osebujna teorijska imaginacija, inventivna logičko-epistemološka sposobnost, suptilna analiza i sinteza, skrupuloznost zaključivanja, originalnost, humanizam, moralna angažiranost, kritičnost, znanstveni i filozofski eros – predanost univerzalnim idejama znanosti, slobode, istine i pravde. Markešić je Ćimića kao sociologa religije izvorne misli svrstao među utemeljitelje inovativne i kritički orijentirane sociologije na prostoru ex jugoslavenske zajednice. Ćimić je uspio kao nitko do današnjih dana da razdvoji religioznu od religijske kulture, dogradi i razvije tipologije religioznosti odnosno ateističnosti, te pruži niz dragocijenih metodoloških uputa i pouči niz generacija kako je zalog napredovanja u izučavanju religije „ da ne govorimo niti za, niti protiv religije, nego o religiji „.
Sijali smo buru i morali posijati vjetar, sa smiješkom na licu naglasio je prof.Čimić na početku svog izlaganja dok je trajao topli aplauz prisutnih koji su jednostavno kazali koliko ga cijene i poštuju. Napomenuo je da će morati čitati svoj referat, ali tek polovicu, da ga priča, što mu se često dešava, ne odvuće u prekomjerno i za slušatelje ponekad zamorno izlaganje. Još jednom je podsjetio prisutne da se 93% Bošnjaka na prvom poslijeratnom popisu stanovništva 1948. izjasnilo kao neopredijeljeni, a 7% kao Hrvati ili Srbi. Kada su 1973. dobili formalno pravo nacionalnog identiteta /ali samo kao Muslimani/ oni su tek nakon krvave agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku postali integrirana nacionalna zajednica s veoma iskristaliziranom nacionalnom sviješću. Više nikada u budućnosti neće dozvoliti da budu stavljeni pred umjetnu dilemu izbora nacionalne pripadnosti između dvije pomenute nacije ili možda neke treće koju neki i dalje uporno forsiraju /Bosanci, Jugoslaveni, neopredijeljeni/. Naravno, postojeća manjina ostat će kao svjedočanstvo jedne neponovljive povijesne situacije koja im je priređena neovisno o njihovoj volji i takvi odlaze u skladišta povijesnih i kulturnih relikata. Naravno, još uvijek mu nije jasno zašto se poistovjećuju vjera i nacija? O tome se vrlo malo promišlja, naročito ne sa stanovišta struke. Nekad su o tome „promišljali“ samo oni na vlasti, a mali čovjek pa čak i oni iz bošnjačkih krugova proživljavali su amneziju vlastitog bića. Dokle takav odnos prema sebi? Kad će Bošnjaci shvatiti samu suštinu problema koji im se jednostavno nameće?! Zašto se po ugledu na druge konačno nacionalno ne osvijeste? Pasivnost je gora od poraza. Treba je prevladati u sebi, podvukao je prof.Ćimić. „Mislim kako je intelektualac kao arhitekt nacije bio dužan založiti se za jednu modernu naciju, pa su mi neki kritičari, ne bez osnova, prigovarali da tražim instituciju za muslimane. Ako druge nacije imaju institucije, ne vidim razloga da to nemaju i muslimani. Zalagao sam se za ravnopravno tretiranje muslimana, pa mi se prigovaralo da sam previše musliman. Znači da čovjek koji etiketira druge nije spreman na dijalog“ završio je svoje izlaganje prof.Ćimić i naravno još jednom nagrađen burnim aplauzom „svoje vjerne publike“.
Uslijedilo je potpisivanje kupljenih knjiga, stisak ruke dragom prijatelju……..
Dino Subašić mr.sc.Kemal B.Bukvić
