4.Memorijalni dani Šefika Pezerovića
Sportskim natjecanjima i kulturno umjetničkim programom u Petruševcu obilježeni Dani sjećanja na prvog hrvatskog redarstvenika Bošnjaka koji je položio svoj život za Slobodu koju svi mi danas uživamo. Položeni vijenci i cvijeće na spomenik pred OŠ Žitnjak.
4.Memorijalni dani Šefika Pezerovića (plakat)
Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu. Ova što me pokrenula, vratila me sebi.”…..Dervis i Smrt
Osnovna škola Žitnjak u Petruševcu još jednom je širom otvorila svoja vrata svima koji su došli da se podsjete, da ne zaborave na sve one koji ostadoše negdje po crtama bojišnice braneći Domovinu. Obitelj Pezerović je prva zajedno s voditeljem projekta Asimom Hamzićem zaželjela dobrodošlicu prijateljima iz Siska, svojim susjedima iz Petruševca, Prečkog i drugih dijelova Grada, policajcima na čelu s načelnikom Grivičićem, izaslanicima Ministra branitelja i Gradonačelnika, vijećnicima, predsjedniku Skupštine GZ gosp.Darinku Kosoru, članovima Počasnog voda Bošnjaka …….. tople riječi zahvale, razgovori o problemima braniteljske populacije, sve težem životu. Uskoro, Asim i Kemal izdogovaraše s delegacijama redoslijed polaganja vijenac, cvijeća i svijeća… na trenutak zavlada tišina koja prostruji prisutnima, vojnici se postrojiše i Fahro ih povede do Spomenika poginulim braniteljima Petruševca. Jedna po jedna delegacija je mirno i dostojanstveno prilazila spomeniku i odavala počast. Dječurlija, koja su do maloprije veselo naganjala loptu na školskom igralištu, poredala su se uz žicu i na svoj način, pozdravljajući malenim ručicama, željela su biti dio cijele priče svjesna da se nešto ozbiljno događa. Nakon što su se Počasni vod postrojio i vojnički pozdravio, poletiše golubovi i Asim pozva sve u foaje škole da razgledaju izložbu i poslušaju autora knjige „Sisačka bojišnica“ Đuru Gajdeka i druge promotore.
Duša je zaista velika i prostrana, ali ako u nju uđe neko ko do temelja ruši izgrađeno i ko ne korača pravim putem već prečicama i otklanja sve prepreke i ko uzburka vulkan tame pa tu prostranost uništi lava prijekora, onda duša postane tijesna. Tijesna za nove temelje, mala za daleke puteve i neotporna na vulkane koji još drijemaju. Ranjena je duša Pezerovića….tek po malo drhtavim glasom obratila se Amira Pezerović prisutnima u holu OŠ Žitnjak u Petruševcu. Suznim, očima koje su gledale negdje u daljinu, i glasom koji je nenadano postao čvrst i odlučan, Amira je pozdravila sve prisutne i zahvalila im što su došli da se i ove godine svi zajedno sjetimo mladosti koja najviše što se moglo dati, spremno položi na oltar Domovine. Naglasila je da zbog eventualnih propusta ne bi trebala nikoga posebno izdvajati, ali predsjednik Skupštine GZ gosp.Darinko Kosor, Počasni vod Bošnjaka, gosp.Marijan Žuljević voditelj Policijske škole Josipa Jovića, načelnik II. PP Črnomerec-Susedgrad Igor Grivičić to ipak zaslužuju. Zamolila je Alena ef.Kotorića da pročita biografiju Šefika Pezerovića, naglasivši da se ipak niko ne bi trebao ljutiti ako ga nije pomenula što su prisutni prihvatili sa odobravanjem.
Stasiti Alen je umirujučim glasom krenuo od prvih Šefikovih dana, srednjoškolskih vragolija i želje da radi u policiji, pa sve do prvih dragovoljačkih dana i odlaska sa prijateljima na Baniju da zaustave prodor četničke armade. Policija je bila jedino ustavno i zakonsko rješenje i tada je ustrojena postrojba PRVI HRVATSKI REDARSTVENIK, prva legalno organizirana dragovoljačka postrojba nastala u Domovinskom ratu, 5.kolovoza 1990.godine. Prvi hrvatski redarstvenici su bili među prvim pripadnicima specijalnih jedinica u policijskim upravama iz kojih su uglavnom nastale postrojbe Zbora narodne garde, kasnije gardijske brigade – elitne postrojbe Hrvatske vojske, na koje svi trebamo biti ponosni. Prvi poginuli branitelj iz Domovinskog rata, Josip Jović. U pogibiji 12 redarstvenika u Borovu Selu 30.travnja 1991.godine život su izgubila i dva člana: Prvih hrvatskih redarstvenika, Željko Hrala i Josip Culej. Također treba naglasiti pogibiju Damira Tomljenovića-Gavrana, kao i drugih iako njihova imena, na žalost, nisu poznata široj hrvatskoj javnosti. Među mnogima je i naš Šefik Pezerović, Prvi hrvatski redarstvenik Bošnjak na što smo posebno ponosni. Svaka smrt je teška, posebno za obitelj kad se radi o mladoj osobi, ali Šefikova je bila izuzetna jer su se Jablan Kejić i društvo naslađivali vozajući ga po selima Banije u paket tregeru stojadina dok ga konačno više mrtvog nego živog nisu ubili i ostavili na livadi Zrin. Sudski proces i cijela priča o izvlaćenju trojice policajaca dragovoljaca iz sanitetskog vozila i nije više, nakon kardinalnog suđenja i presude koju je izrekla sutkinja Snježana Mrkoci u tajnosti Kejiću, toliko važna. Bitno je da mi znamo detalje njihove pogibije i da to pamtimo!
Zahvaljujem u ime organizatora, Vijeća BNM GZ i Islamske zajednice, što ste ponovo došli u velikom broju i što svake godine pratite Memorijalne dane Šefika Pezerovića. Naglašavam da su među vama mnogi koji su bili u gotovo svim akcijama i postrojbama tijekom Domovinskog rata, da sve koji su poginuli ili ostali teški invalidi nikako ne smijemo zaboraviti, da moramo čuvati sječanja na njih, ali i pamtiti i biti spremni, da se slično zlo ne ponovi. Vijeće će, dok bude postojalo, koliko je neni poznato, organizirati Memorijalne dane, a ako dođe do kakvih promjena, nastavit će sa timom koji sigurno neće odustati. Naravno, tu je i vrlo kvalitetna suradnja s Policijskom akademijom, udrugom PRVI HRVATSKI REDARSTVENIK, Policijskom postajom Črnomerac i mnogim drugim postajama, Gradom Zagrebom, Tomislavom Barunom i OŠ Žitnjak, Tuzlanskim kantonom i ministrom Azizom Čačkovićem, te mnogim drugima kojih je svaku godinu sve više. Ostvarena je suradnja sa braniteljima Siska koji su svake godine naši gosti, ali i Gradom Siskom i njegovim službama te smo svi zajedno na putu gradnje spomen obilježja na mjestu pogibije i obilježavanja jedne ulice Siska imenom Šefik Pezerović. Jednostavno, ne bismo trebali zaboravljati, zaboraviti niti jednog poginulog branitelja, niti jednu civilnu žrtvu….a ima ih još preko hiljadu koje tražimo. Samo da ih ljudski, kako Bog zapovijeda i Knjige kažu, sahranimo…da obitelj i prijatelji, poznanici mogu doći i pokloniti se, odati počast. Najboljih među nama nema. Oni su naši najveći junaci! Oni su naši najveći junaci! Na kraju, ako dozvolite, tu su svi oni koji nedaju da se zaborave junaci Domovinskog rata!
Sa par toplih i iskrenih riječi prisutnima se obratio i branitelj, predsjednik Skupštine Grada Zagreba gosp.Darinko Kosor. Zahvalio je na održavanju sjećanja na Domovinski rat i sve one koji su dali svoje živote, ostali teški invalidi ili na bilo koji drugi način pretrpjeli štetu izazvanu agresijom. U buduće će svake godine dolaziti na Memorijalne dane Šefika Pezerovića, a rado će biti i pokrovitelj jedne ovakve svake hvale vrijedne manifestacije. „Vrlo mi teško pada govoriti pred roditeljima i obitelji ubijenog Šefika koji u svojoj boli i tuzi nose u dušama ožiljak koji samo u snu boli jer njihove duše su ispunjene uspomenama koje ih rastuže-nasmiju i zabole. Ali trebate znati da je na žalost mnogo majki i očeva ostalo zavijeno tugom, boli i nadom….te najljepšim snovima koje rađajuju samo tako teške i traumatićne situacije. Želim vam, da nakon što vam sina u najljepšem cvijetu mladosti, okrutno, rijetko zabilježenim ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika, ubiše srpski paravojnici u momentima svojih mentalnih skretanja, ipak živite mirno uz vašu Amiru i Amira, te ostale članove obitelji. Budite koliko je to moguće sretni i živite nam još dugo“…. naglasi gosp. Kosor.
Predstavljanjem knjige „ Sisačka bojišnica 1991.-1995.“ autora Đure Gajdeka i otvaranje izložbe posvećene Prvom hrvatskom redarstveniku Bošnjaku Šefiku Pezeroviću, počeo je centralni dio prvog dana Manifestacije. Na jedan osebujan, gotovo vojničko-povijesničarski način govorio je o događanjima na Baniji, Dvoru, Kostajnici, Komarevu, Mošćenici, cijeloj Sisačkoj bojišnici Ivan Pandža. Cijelo vrijeme agresije proveo je u uniformi, braneći sa svojim prijateljima svoje ognjište. Naglasio je da je knjiga koju predstavljaju „samo skroman doprinos i poticaj neizbježnom istraživačkom i publicističkom radu na gotovo netaknutoj povijesnoj temi značajnog sudjelovanja Siska i Banovine u Domovinskom ratu Hrvatske. Po svemu sudeći, većina sudionika i povjesničara čeka povijesni odmak od rata, svjesni da su brojni sudionici političke scene u Hrvatskoj manipulirali ratom očekujući da što duže ostane samo usmena predaja, kao i samu činjenicu da je sam rat izuzetno osjetljiva i odgovorna tema.
Svatko je imao i ima svoju sliku rata, svoju ulogu u njemu i značaj svoje postrojbe i svog operativnog područja u oslobađanju Hrvatske. Neočekivano su počela i suđenja hrvatskim generalima i zapovjednicima presudnih i povijesnih bitaka za opstanak Hrvatske, na Međunarodnom sudu u Hagu, ali to nije priča za večeras.“. Podsjetio je i upoznao prisutne s malo znanim detaljima dugogodišnje odbrane od srbočetnićke armade. Govorio je o nizu heroja koje nikada ne bismo trebali zaboraviti…logističare kao što je župnik Gregorić, bračni par Viktor i Ursula Gnjidić, iz Weishausena, Ante Živković stanovnik Crnca kod Siska, Hrvatska katolička misija i niz drugih….Slušajući Pandžu, dalo se o koječemu naučiti i podsjetiti na sve one koji su u našim sredinama bili s puškom u rovu ili su odrađivali logistički ili bilo kakav drugi dobro došao posao za obranu Domovine. Hamzalija Hafizović je kratko podsjetio na sredinu u kojoj se sam nalazio, te djelovanje Udruge BBDRH. Autor, Đuro Gajdek, je naglasio da knjigu posvećuje svim poginulim hrvatskim vitezovima u Domovinskom ratu Hrvatske i civilnim žrtvama, kao i svim braniteljima sisačke bojišnice. Podvukao je da Domovinski rat pamti kao najznačajnije razdoblje novije povijesti Hrvatske, da su to bila teška, sudbonosna i istodobno slavna vremena. Bitke su se, kako je naglasio Pandža, vodile doslovce na kućnim pragovima, ali zaustavljen je prodor neprijatelja. „Sigurno je da Domovinski rat trebamo doživljavati kao otvorenu knjigu i svakodnevno je iščitavati,ali i nadopunjavati novim činjenicama i saznanjima“,naglasio je Gajdek pozdravljen od prisutnih.
Amira je pozvala prisutne na mali domjenak u drugu prostoriju gdje je uskoro zavladala opuštenija atmosfera i potekli neobavezni razgovori.
Subota je uobićajeno rezervirana za sportska natjecanja: mali nogomet, badminton, šah, stolni tenis i 2.Memorijalnu trku od Policijske škole do Petruševca, te kulturno-umjetnički program. U sportskim događanjima najavljeni su gosti iz Klagenfurta, Beča, Siska, Tuzle, Brčkog, Labina, Gunje i Zagreba.
U malom nogometu je sudjelovalo 8 ekipa: Policijska škola J.Jovića I, Policijska škola Josipa Jovića II, Labin, Zagreb, Replay, Gunja, PP Črnomerec i VBNM Grad Zagreb. Nakon cjelodnevnog natjecanja, vjerujemo prikazanog vrlo dobrog nogometa i što organizatore posebno raduje, korektnog ponašanja kakvo i priliči ovakvim i sličnim natjecanjima, najbolji su proglašeni i prije umjetničkog početka kulturno- programa.
Ove godine Asim, Amir i Sakib su se svojski potrudili i za zeleni stol/stolni tenis privukli veći broj mladih učesnika. Svi su se znalački truditi osvojiti ponuđene medalje i druge nagrade koje je organizator pripremio.
Djevojke i mlađe žene su se drugi put natjecale u badmintonu. Njima nije smetalo, kao ni prošle godine kišno vrijeme, vrlo toplo skoro vruće vrijeme da sudjeluju, da se igraju i nadigravaju što je za svaku pohvalu. Nakon završnog odigravanja sve zajedno su se radovale i zapjevale s najboljima kao da je svaka od njih pobjednica!
Šah je, po običaju privukao veliki broj igrača, 24 učesnika. U rezervi je, zbog kopjutorskog sistema natjecanja, čekalo još 6 šahista. Slavko Čarapović i Miralem Štrkonjić su kompjuterski pripremiti parove, tako da su se nakon dosta strpljenja, znanja i znoja, tek njih trojica najboljih okitili svojim medaljama.
Sportski dan završen je 2. Memorijalnom utrkom od Policijske škole do Petruševca, gradskim ulicama od Policijske akademije do spomenika poginulim braniteljima u Petruševcu. Najavljenih 15- tak trkača, bez obzira što se podudaraju još dva-tri maratona koja traju više godina i imaju drugo značenje, u točno vrijeme su se pojavili na ulazu u Policijsku školu. Stari prekaljeni maratonac/Atletsko društvo Žumberak Tomo Krajnović kome smo zahvalni jer je trčao i prošle godine, predstavnik policije Ante Oreč koji je ove kao i prošle godine trčao za sve poginule policajce tokom DR, njegov brat Mario Oreč, trojica branitelja članova UBOPTSP iz Orahovice koji su se odazvali pozivu i došli zajedno sa svojim čelništvom: Domagoj Kostanjski, Ivan Benković i Pavo Tutenov, pitomci Policijske škole J.Jovića: Adrijana Tkalčić, Marija Jelačić, Tomislav Planinić i Goran Draksler, Alen Bajrić koji svoju drugu utrku posvećuje svom prerano preminulom ocu i sestri koja je nakon očeve smrti od tuge završila u invalidskim kolicima. Cijela Akademija, svi pitomci su u špaliru postrojeni dočekali sudionike utrke/maratona. Nakon kraćeg obraćanja voditelja Akademije Marijana Žuljevića i predsjednika Vijeća BNM GZ Kemala Bukvića, mladim pitomcima su se toplim riječima obratili roditelji rh.Šefika Pezerovića. Uslijedio je srdačan aplauz pitomaca, fotografiranje i trkači su krenuti u svoju drugu ovakvu trku…..mali maraton! Po drugi put smo organizirali maraton, s namjerom da trkači trče u grupi, dakle nema natjecateljski karakter i naboj. Pratili smo trkače cijelim putem spremni da im, ako zatreba, na bilo koji način pomognemo. Uživati prateći ih i brojeći svaki njihov korak….diviti se kvalitetno odrađenom osiguranju policije….visoko podignutoj zastavi u rukama Ivana Benkovića. Dakle,
bez obzira na sve rečeno, važno je naglasiti da su svi trkači pobjednici! Pa čak i oni koji zbog opravdanih razloga nisu došli…hoće do godine!
Maratonce, osiguranje i pratnju, u Petruševcu su kraj spomenika poginulim braniteljima dočekali gotovo svi koji su se na bilo koji način družili dva dana, te pozdravili burnim aplauzom i povicima podrške. Svatko je želio da potapše trkače, da se zahvali policajcima iz osiguranja i da bude prisutan prilikom polaganja vijenaca, svijeća i cvijeća. Cijeli program odavanja počasti poginulim braniteljima podignut je za jednu stepenicu više čemu su svojim prisustvom znatno pomogli članovi Počasnog voda Bošnjaka, kao i svi časnici i zapovjednici policije i vojske danas ili tokom DR, te veliki broj građana Petruševca koji su već navikli da tokom svibnja, njihovo naselje postaje središtem svijeta kako bi rekao naš dobri ef.Admir Muhić iz Maljevca.
Nakon odavanja počasti poginulim braniteljima i polaganja vijenaca, prisutni su otišli u Dvoranu OŠ Žitnjak gdje je priređen kulturno umjetnički program koji je svojom pjesmom posvećenom prerano izgubljenom bratu otvorila Amira Pezerović natjeravši suze na oči velike velike većine prisutnih. Gosti su bili u prilici uživati u izvedbi stare bosanske pjesme u izvedbi zagrebačkog ženskog zbora BULBULI pod ravnanjem maestra Ismeta Kurtovića. Program su svojim nastupom obogatili članovi KUD Šeher Palanka iz Brčkog koji su izveli kolo „Bulbul ptica“ i splet Muslimanskih bosanskih kola, te Bosansku svadbu. Na kraju, lepršavom igrom prisutnima su se predstavili članovi BKUD LJILJAN iz Ljubljane. Moderator programa gđa.Amira Pezerović vodila je publiku kroz svaki detalj pojedinih točaka koje su izvođaći odigrali ili ispjevali. Nakon programa Asim Pezerović je podijelio pehare, medalje i nagrade najboljim sportašima. Najbolji u malom nogometu su igrači Policijske škole J.Jovića I, u šahu Ranogajec Boris, stolnom tenisu Neven Miklec i u badmintonu Selma Lišić iz Gunje. Saborski zastupnik Nedžad Hodžić malonogometaše je nagradio ručkom u Urban grilu kao i godinu ranije.
Kemal B.Bukvić predsjednik Vijeća BNM GZ koje četvrtu godinu za redom, u suradnji s UDVDRH, organizira Memorijalne dane sjećanja na Šefika Pezerovića i sve poginule policajce i branitelje tokom Domovinskog rata, kratko je pozdravio prisutne, zahvalio im što su došli u velikom broju i što svake godine prate Memorijalne dane Šefika Pezerovića. Naglasio je da će Vijeće, dok bude postojalo, organizirati Memorijalne dane, a ako dođe do kakvih promjena, nastavit ćemo sa timom koji sigurno neće odustati. Asim, Marko, Amira, Zijo, Sejo, Sandi, Marijan, saborski zastupnik Nedžad Hodžić, Amir, Suba, pukovnik Bruno, Ljiljana, Šefikovi roditelji, predsjednik Skupštine GZ Darinko Kosor, Andreja i mnogi drugi su garancija da će Memorijalni dani živjeti. Naravno, tu je i vrlo kvalitetna suradnja s Policijskom akademijom, udrugom PRVI HRVATSKI REDARSTVENIK, Policijskom postajom Črnomerac i mnogim drugim postajama, Gradom Zagrebom, Tuzlanskim kantonom i ministrom Azizom Čačkovićem, i mnogih drugih kojih je svaku godinu sve više. Ostvarena je suradnja sa braniteljima Siska koji su svake godine naši gosti, ali i Gradom Siskom i njegovim službama te smo svi zajedno na putu gradnje spomen obilježja na mjestu pogibije i obilježavanja jedne ulice Siska imenom Šefik Pezerović. Jednostavno, ne bismo trebali zaboravljati, zaboraviti niti jednog poginulog branitelja, niti jednu civilnu žrtvu.
Asim je na kraju svima zahvalio na posjeti, a posebno izvođaćima na odličnom programu i sve pozvao na zajedničko druženje i skromni domjenak u veliki školski hol.
Šta reći na kraju ovog i sličnih projekata ? Kako je podvukao naš dobri Avdo Pezerović, otac rh.Šefika, ne treba mrziti, ali treba pamtiti da se ne ponovi! Stoga je naša obaveza da i do godine i svih narednih godina, dok nas bude, organiziramo Dane Šefika Pezerovića Da ne zaboravimo! Ali i da uz pomoć branitelja Siska, gradskih i županijskih struktura, obilježimo mjesto pogibije i da jedna od mnogih ulica Siska nosi ime časnog branitelja, Prvog hrvatskog redarstvenika Bošnjaka, Šefika Pezerovića! Unaprijed se zahvaljujemo g.Šaban Kadrić, vijećnik Županijske skupštine Sisačko – moslavačke županije, predsjedniku Ureda za branitelje Grada Siska i Sisačko – moslavačke županije g.Goran Grgurač, predsjedniku Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije g.Željko Soldo, jaranici Sabina vijećnici Županije Sisačko-moslavačke, gradonačelnici g.Kristina Ikić Baniček i Županici/Županu Sisačko – moslavačke županije ?.
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba posvetilo je 19.05. sjećanju na Šefika Pezerovića, na preko 25 000 Bošnjaka branitelja sudionika Domovinskog rata te posebno na 1100 poginulih Bošnjaka branitelja, ali i na sve hrvatske branitelje koji su svojim životima osigurali budućnost i nezavisnost suverene Republike Hrvatske. U Programu rada za svaku narednu godinu vijećnici i svi drugi zainteresirani moći će naći svoje mjesto u realizaciji projekta ili će biti gosti onih koji Dane kvalitetno i korektno pripreme!
I ne zaboravite, oni koji su umrli oni nisu mrtvi, oni su živi samo ih mi ne vidimo!
mr.sc.Kemal B.Bukvić
Asim Hamzić
