DJECA NOVOJ GODINI

Borba za one koje volimo daje
našem životu smisao!

Da se život ne mjeri brojem udisaja nego brojem trenutaka od kojih zastaje dah, još jednom su pokazale džematlije zagrebačkog džemata. Nije, u Kongresnoj dvorani i foajeu džamije, bilo mjesta niti za iglu, a kamo li za još djece i njihovih roditelja. Slično je bilo i prošle godine kada je također bio pripremljen kulturno-zabavni program i podjela paketića za djecu. Ove godine, Islamska zajednica je u džamijskom restoranu za djecu pripremila slatki švedski stol. Na stolu je u izobilju bilo čevapčića, raznih pita, kolača ko u priči, grickalica i raznih sokova.

Međutim, program koji su pripremile mualime Melisa Arslani i Emina Mešić u suradnji sa Mevludinom ef. Arslanijem, sa najmlađim polaznicima mekteba svi prisutni će dugo pamtiti. Naravno, i jedva čekati slična druženja i priredbe posvećene i pripremljene prije svega za djecu pa tek onda za starije.
Poseban štih slatkom programu protkanom ilahijama i surama iz Kurana, dali su Mali folkloraši koje su vodile Behija, Elvira i Emina. Možda bi, čulo se u općoj gužvi, trebalo potražiti veću dvoranu da se u miru uživa? Možda, ali: da li bi ugođaj bio isti kada bi se izašlo iz džamijskog prostora, da li bi to bio onaj naš, muslimansko – bošnjački štih?! Ima vremena za misliti.

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba je osiguralo poklone za svu djecu u vidu raznoraznih igračaka koje su podijelili djeci dobro poznati Antimon i mualime koje su bile i moderatori cijelog programa. Po običaju su i branitelji, članovi UBBDRH Ogranak Zagreb, aktivno sudjelovali u pripremi i kvalitetnoj realizaciji programa. Dodatan kvalitet cijeloj priredbi dali su članovi OKM – Sekcija ručnih radova, koji su djeci podijelili cijeli arsenal ukusno izrađenih radova. Vjerujemo da će omladina i ubuduće više i konkretnije sudjelovati u pripremi sličnih programa za djecu.

Vašem novinaru ostaje da konstatira da: mnogi koji imaju djecu nedovoljno cijene ono što imaju. Da li su mnogi svjesni bogatstva koje imaju i da li poštuju tu sreću i blagostanje? Možda da pokušaju razgovarati sa onima koji bi sve dali da su u njihovoj poziciji. Ili, ako je, dragi roditelji, lakše i prihvatljivije, da se pokušate postaviti u njihov položaj. Ili, možda, opet možda, u položaj roditelja koji uvijek jesu uz svoju djecu, roditelja koji dio vremena planiranog za sebe, radije odvajaju i posvećuju svojoj djeci!

Kemal B. Bukvić