RUSMIR AGAČEVIĆ, SNOVOPRIČE, VINKOVCI
U ČETVRTAK, 13. OŽUJKA, U DVORANI OGRANKA MATICE HRVATSKE VINKOVCI PREDSTVALJENA JE KNJIGA RUSMIRA AGAČEVIĆA
Snovopriče o Sefardima i Aškenazima travničkim
U svom uvodnom govoru dr.sc. Dražen Švagelj, predsjednik OMH Vinkovci predstavio je književnika Rusmira Agačevića kao Vinkovčanina jer mu u našem gradu žive: kćer, sin, troje unuka i praunuče tako da su predstavljanje njegove nove knjige „Snovopriče o Sefardima i Aškenazima travničkim“ pratile četiri generacije obitelji Agačević. Ova knjiga nastavak je autorove kreativne niti započete prije 20 godina u Vinkovcima „Čudesnim starcem na Bosutu“ i nagrađenom predstavom „Zabranjeno je pucati u srne i jelene“ (prema tekstu Miroslava S. Mađera). Snimio je i dva kratka dokumentarno-igrana filma i sa Shortyjem napravio edukativni igrokaz „Probaj sve, samo drogu nikad, ne“…
Ovu knjigu Švagelj smatra različitom od svega što smo do sada čitali, a pokazuje kvalitetu pitke priče napisane s puno istine i mašte po čemu podsjeća na Bulgakovog „Majstora i Margaritu“. Profesorica Višnja Sorčik ovu knjigu smatra prekrasnom lirski ispričanom pričom koja ju je vratila na vrijeme kada je odlučila studirati književnost, a podsjetila ju je na stil kolumbijskog nobelovca Gabriela Markesa kojega su kritičari proglasili najboljim piscem 20. stoljeća. Tako je ta hladna i gladna, ali prkosna Bosna satkana od brojnih svjetova od kojih je od svakog skupila ponešto, ali na kraju osuđena na samoću i nerazumijevanja jer nitko ne razumije mogućnost suživota koji ova knjiga pokazuje mogućim.
„Snovopriče“ su nastale upravo iz tog nerazumijevanja, a pokrenute su: pjesnicima, prosjacima, glazbenicima, prorocima, ratnicima i probisvijetima i svima onima koji su ponikli iz vlastite stvarnosti. Ova knjiga kao obiteljski album travničkih Židova od početka 19. do 20. stoljeća kroz interakciju govori i o travničkim Bošnjacima, Hrvatima i Srbima čiji suživot u Bosni je visoka škola socijalizacije, a donosi njihove isprepletene sudbine kroz beletrizirane i bajkovite nadrealne opise sudbina malih ljudi u velikim događajima. Autor majstorskim tekstom stvara u nama uvjerljive slike o stvarima koje nedovoljno ili iskrivljeno poznajemo kroz stereotipe.
Uz prigodnu scenografiju uz teatralni bokal i čaše s vodom, ulomke iz svoje knjige uvjerljivo je čitao sam autor, izazvavši rijetko doživljenu pozornost publike. U Agačevićevm tekstu snaga leži u odabiru pravih riječi i nadahnuto sročenim metaforama koje čitatelja (ili slušatelja) pozivaju na sudjelovanje ne ostavljajući ga ravnodušnim. Svojim razbarušenim rječnikom autor progovara o najvećim povijesnim istinama štedeći nas svojom teško dostižnom vještinom velikog kazivača za kojega ne trebamo prevoditelje, a spominjanje općih mjesta zajedničke povijesti nikoga ne optužuju, ne donoseći određeni sud. Iako „Snovopriče“ svoje uporište nalaze u orijentalnom duhu i šarolikosti bosanskog ćilima, one odišu lokalnim travničkim idiomima, ali nose dozu univerzalnosti. Agačevićeve priču uronjene su u trajnu snovitost, ali nije upao u zamku površnog pripovjedača koji nudi brzopotezna rješenja. Ove priče kroz mudrosti naslagane stotinama godina koje su prenošene šapatom u bokal s vodom ne udaraju samo na kolektivnu savjest prošlosti već nose upozorenja za sadašnje i buduće vrijeme.
Rusmir Agačević rođen je 1952. Godine u Travniku. Napisao je 11 drama, pisao je kolumne u sarajevskim časopisima, scenarist i redatelj je 11 dokumentarnoigranih filmova, objavio je knjigu dramskih tekstova „Četiri teatarska komada“, priprema knjigu igrokaza za djecu, pisao je kratke pripovijetke, autor je ili koautor scenarija za mnoge TV programe. U posljednjih deset godina živi i radi u Hrvatskoj ostvarujući svoj program za djecu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj: književni, redateljski i glumački opus u kazališnim i TV ostvarenjima. Nakon ove knjige na spomen Travnika kojega zovu „pupkom Bosne“, uz nobelovca Ivu Andrića, trenera Ćiru Blaževića uvijek ćemo se sjetiti i Rusmira Agačevića.
Recital su gitarama popratili: Zdenko Mlakić i Antun Smajić.
A.Smajić
/ Prenosimo iz: Vinkovački list, petak, 21.ožujak 2014.godine /
