II.ULTRAMARATON MIRA VUKOVAR, SREBRENICA – ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ

Moj uspjeh je moja osveta, a moja osveta je Ultramaraton Mira Vukovar – Srebrenica,   dakako i Konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja Zagreb – Srebrenica! Ali, zar ljudi i u miru mogu biti zli?

II. Ultramaraton mira Vukovar – Srebrenica

Sretan si kad stigneš na cilj, ali se rastužiš kad vidiš što se

tamo događalo! Elvir Rakipović, maratonac

Povodom obilježavanja osamnaeste godišnjice srebreničkog genocida, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba od 6  – 11. srpnja 2013. organiziralo je  II.Ultramaraton Mira na relaciji Vukovar-Srebrenica. I ove godine pokrovitelj Ultramaratona Mira je predsjednik Republike Hrvatske prof.dr.sc. Ivo Josipović, a stalnoj postavi branitelja maratonaca na Ovčari se priključio i sin jednog od zapovjednika odbrane Vukovara mladić Domagoj Šeremet koji za razliku od svojih vršnjaka odraslih u tišini svojih ulica i kvartova, ne želi niti ima snage gledati bilo koji od filmova u kojima se vide komadi pokidanog ljudskog tijela i velike količine krvi. Voli život i svoga oca koji preživi svu golgotu Vukovara i čudi se ljudima koji naprosto ne znaju kakav je osječaj doživjeti takav prizor, preživjeti ga…vidjeti ga kao dječak, i koliko je sretan onaj ko proživi život, a ne susretne se s tolikom količinom boli i užasa, od granata raskomadanih ljudskih tijela…Domagoju se svidjela ideja vijeća, ustrajnost branitelja maratonaca…želio je da čuje tišinu nogu u trku, da umjesto razgovora sluša vjetar koji je mnogima donio život, ali ga i mnogima odnio. Kratko je trajao razgovor s Elvirom koji jedva da mu je stigao pojasniti detalje cilja trčanja, dužinu staze i moguće provokacije …… težinu susreta s bijelim nišanima u Potočarima…..odluku je Domagoj donio već prije godinu dana!

Sudionici Ultramaratona

Namjera je organizatora Ultramaratonom podsjetiti na sve nevino stradale tijekom srpske agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te posebno odati počast žrtvama Vukovara i Srebrenice. U Ultramaratonu Mira su sudjelovala četiri hrvatska branitelja: Mladen Hodak(45) već je 2007. godine trčao maraton od Škabrnje do Bleiburga, a dva puta od Zagreba do Vukovara kao i Duško Štrbac(51) umirovljeni je dočasnik Hrvatske vojske i dragovoljac Domovinskog rata te 50-postotni ratni vojni invalid iz Zagreba, Elvir Rakipović (41) umirovljeni časnik (HV) i također dragovoljac Domovinskog rata iz Osijeka i Mirsad Veladžić (53) umirovljeni dočasnik HV i hrvatski branitelj te 40-postotni ratni vojni invalid iz Daruvara, te mladi Domagoj Šeremet koji pamti i ne zaboravlja svoje djetinjstvo i devetnaestogodišnj Alen Čokić, inače bližnji rođak našeg Elvira, momak koji živi svoju mladost bez oca, tako da smo na cesti imali šest trkača. Šestorica maratonaca su uspješno istrčali 277 km, uz kvalitetnu logističku pratnju tima dr.RakipovićKazićBećirovićDervišćauševićBukvić.

 

Tokom Ultramaratona bili smo voljeni i poštivani

Maratonci su u pet etapa prešli 230 km između Vukovara (Ovčara) i Srebrenice (Potočari).

Predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba Kemal Bukvić pozvao je sve zainteresirane da im se pridruže na pojedinim etapama: Naš cilj su Potočari i Srebrenica! Kako je bilo i predviđeno maratonci su krenuli, nakon polaganja vijenaca na spomeniku na Ovčari, 6. srpnja u 9,00 sati. Ispred Grada Vukovara maratonce su ispratili gradonačelnik Željko Sabo i Vjekoslav Karaula, stručni suradnik za branitelje i sport, a potporu trkačima dala je i Udruga dragovoljaca i veterana DR Vukovarsko – srijemske županije Ogranak Grada Vukovara zahvaljujući suradnji s predsjednikom udruge brigadirom Markom Miličevićem, Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika te veliki broj branitelja i građana Vukovara. Veći broj novinara je i ove godine prenio u eter priču o Ultramaratonu Mira svojim slušateljima, gledateljima i čitateljima na ćemu im je vijeće svima zajedno vrlo zahvalno. Naravno, u dogovoru s nadležnim, maratonce je i ove godine pratio tim policijskih motora i automobila koji su na taj način maratoncima osiguravali potpunu sigurnost na cesti. Organizator se policajcima i nadređenim toplo zahvalio na profesionalno obavljenom zadatku i sigurnosti.

Zadnjih 100 m na ulasku u centar Vinkovaca maratoncima su se priključili Kazić i Bukvić sa raširenim banerom na kome velikim slovima piše Ultramaraton Vukovar – Srebrenica, a građani su sve zajedno nagradili vrlo bučnim aplauzom i povicima podrške. Dogradonačelnik Vinkovaca gospodin Tomislav Šarić i pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Vinkovci Zdenko Rečić su dočekali maratonce i nakon zajedničkog fotografiranja pred zgradom općine, poveo ih na osvježenje i razgovor u ugodnu prostoriju za sastanke. Sokovi i kave su vrlo brzo djelovali tako da je razgovor protekao u ugodnom tonu uz međusobnu razmjenu zahvalnica i prigodnih darova. Ostatak dana, svi zajedno su proveli u laganom odmoru i ručku u hotelu GEM te kupanju na gradskim bazenima. Nakon popodnevnog omora s našim ef.Idrizom Bešićem i ef.Adinom Hrustićem otišli smo na večeru u restoran „San“ gdje nas je čekao vlasnik i domaćin Aljo Karinčić. Nakon večere, uručili smo zahvalnicu i majice za gazdu i njegove djelatnike te se zaputili na zasluženi odmor jer sutra nas je čekala najduža dionica do Brčkog.

Pred Bošnjacima, gdje je bio planiran kratki trominutni odmor na terasi slastičarnice Zrinski, pridružila nam se i dio puta pratila grupa od pedesetak motorista bajkera koja je bukom motora iz kuća izvukla i preostali dio stanovništva koje je inače pratilo i pozdravljalo maratonce cijelom dužinom trase. Za sve je to bio svojevrstan doživljaj: bajkeri u svojim kožnim ukrašenim odijelima i s zastavama u rukama te maratonci u sportskim gačicama i majicama, buka motora i mirnoća maratonaca… Službenici na granićnom prijelazu su bili upoznati s Ultramaratonom tako da smo bez zastajkivanja prešli na drugu stranu mosta gdje su nas čekali zamjenik načelnika Distrikta Brčko gosp.Esed Kadrić sa svojim suradnicima, predstavnici Udruga HVO-a i Armije BiH Distrikta, veliki broj građana i mnogi predstavnici elektronskih i pisanih medija. Izjave trkača, organizatora, domaćina i mogli smo krenuti prema zgradi Vlade Distrikta. Slika šestorice trkača na mostu preko Save zabilježena je mnogim foto aparatima, mobitelima, ali i u glavama onih koji su ih sretno dočekali. Prije ulaska u zgradu Vlade obišli smo spomenike poginulim vojnicima Armije BiH i HVO-a, odali počast, fotografisanje i udobnost prostranih kancelarija. Gospodin Kadrić nam još jednom biranim riječima zaželi dobrodošlicu te povede u restoran na ručak tokom kog smo se zahvalili pripremljenim zahvalnicama….i našim mladim trkačima Domagoju i Alenu, te otišli na zasluženi odmor.

Radujemo se dolasku u Janju čiji građani će nas sigurno i danas, na čelu s ef.Omerom Camićem, dočekati u velikom broju na ulicama i otvorenoj kapiji džamije… idemo dalje i vrlo brzo ulazimo u dragu nam Janju i atrij džamije pozdravljeni od okupljenog stanovništva. Ef.Omer je na čelu delegacije koja nam zaželi dobrodošlicu…svi nude vodu i sokove, mnogi pitaju da li smo imali kakvih problema…strpljivo odgovaramo i vođeni ef.Omerom odlazimo do spomenika koji su prošle godine podigli pobijenom stanovništvu tokom agresije. Fatiha i minuta šutnje. Ef.Omer nas, po dogovoru, povede na ručak u obližnji restoran. Alija, bivši borac Armije BiH, želi nekako udovoljiti svakome od nas, smijemo se, svi zajedno uživamo u domaćinskoj atmosferi i dogovaramo za večeru koju je naš Omer već dogovorio u drugom restoranu gdje smo gosti njegovog prijatelja Dževada Bukvića…..a zatim odlazimo na zasluženi odmor u Motel Bosnu gdje smo spavali i prošle godine. Vlasnik nas došekuje s osmijehom, dobrodošlica i kratak srdačan razgovor.

Zorom smo na nogama, prva kava u društvu s gazdom koji je ustao da nas isprati. Pred džamijom nas čekaju Alija i ef.Omer, dosta stanovnika Janje, policijska patrola i obavezna grupa novinara koji ne žele propustiti ispračaj. Pozdrav i obećanje Aliji da ćemo se vratiti kroz Janju…i nastavljamo put Zvornika

Ubrzo smo stigli do prvog odmorišta…kratko osvježenje i nastavljamo dalje uz povremene karafeke dobro raspoloženog Mladena. Elvir je sve na stazi držao pod laganom kontrolom tako da smo ubrzo nastavili put Kozluka i Zvornika, prijatelja Mustafe i dobrih domaćina.

Pred prostorijama Islamske zajednice sačekaše nas novinari i snimatelji, te naš domaćin ef.Mustafa koji nam predloži raspored spavanja. Obzirom da je danas počeo Ramazan, odlučili smo skoknuti do motela u Karakaju u kom su prošle godine spavali Mladen i Duško te vidjeti ima li još slobodnih soba da ne bihuzurimo ljude kod kojih smo trebali spavati. Mladi gazda nas veselo primi, počasti ručkom i vrlo brzo, iako su sve sobe bile zauzete, jednu oslobodi tako da su maratonci i dr.Andreja mogli na zasluženi odmor. Pristiže i ef.Mustafa koji nas uputi na Muju Tufekčića Goluba u Diviću koji je osigurao spavanje za nas trojicu.

Ranom zorom, dok je Divić još spavao, popismo kavu s Mujom i njegovom suprugom, pozdrav „do godine“ i put Karakaja po drugi dio ekipe da bismo na vrijeme krenuli iz Zvornika, jer nije bio red da nas novinari, Ekrem koji je prespavao sa suprugom u Kalesiji i naš dobri ef.Mustafa čekaju. Kiša je dobro oprala ulice grada na Drini koji se polako budio. Na vrijeme odgovorismo na postavljena pitanja i laganim korakom krenusmo put Potočara i Srebrenice.

Elvir i Mirso su nas sigurnim korakom vodili cestom koju smo poznavali, dok su Duško i Mladen nešto veselo, onako u trku, ubjeđivali jedan drugog, Drina nas je pratila svojim tromim korakom ali nekako kao da je išla kontra nas, a uvijek uz nas. Gledao sam je onako modro zelenu i razmišljao o prošlogodičnjem kupanju u Janji. Zijo me prenu iz razmišljanja skrečući mi pažnju da će uskoro opet malo iskočiti iz kombija i rastrčati noge. Doktorica je veselim smijehom, onako iz dna duše, pozdravila Zijinu želju da svojim trčanjem na kratke staze na određen način obogati našu ovogodišnju misiju. U ternutku se raspored na cesti promijenio. Mirso je pružao podršku Ziji, Mladen je solirao u sredini, a Duško i Elvir su vukli cijelu ekipu. Ekrem koji je takođe bio na cesti, skrenu nam pozornost na kuću prijatelja Vahida koga ubrzo iznenadismo u bašti dok je plijevio luk i usput brao tek dozreli paradajz. Veselo nam mahnu, nešto progovori u vjetar, ali nije više bilo vremena za zastajkivanja i razgovore. Dočekaše nas prve zgrade Bratunca i tmurna za našu misiju nezainteresirana lica što istovremeno dade jednu novu snagu momcima na cesti koji malo ubrzaše tempo. Iz jedne pokrajnje ulice pritrčaše tri dječaka i priključiše se momcima. Dodavao sam naše majice Elviru koji je polako u trku presvlačio jednog po jednog dječaka. Najmanji je bio vrlo nestašan, želio je trku, žurio naprijed, tako da je vrlo brzo pobrao simpatije cijele ekipe. Na ulasku u Potočare, pridruži nam se još par momaka tako da nas dvanaestorica zajedno dotrčasmo do ulaska u mezarje. Umorne i ponovnim susretom s Potočarima emotivno vidno potrešene maratonce i cijeli tim koji ih je pratio, dočekao je načelnik općine Srebrenica gosp.Ćamil Duraković sa svojim najbližim suradnicima koji su nam zaželjeli dobrodošlicu i čestitali na uloženom trudu i naporu. Naravno, nismo uzeli ni kap zraka, a već su nas skolili novinari raznih TV i pisanih medija. Za nevjerovat, dok sam dogovarao sa Ekremom, Elvirom i Mirsadom da progovore koju o cijeloj priči, za ruku me povuče ojači momak govoreći da je on s HTV –a i da bi željeli izjavu. U međuvremenu Elvir je smirenim glasom govorio u više mikrofona: …..Sretan si kad stigneš na cilj, ali se rastužiš kad vidiš što se tamo događalo. Koliko god čovjek fizički bio spreman, nije mu lako kad dotrči do cilja. S jedne si strane sretan što si uspio, a kad ugledaš spomenik na kojem piše da  “Ukupan broj žrtava 8.372 nije konačan“, jednostavno ne možeš ostati ravnodušan, moraš izbaciti emocije iz sebe…zaplakati. Neka, neka svi vide kako se čovjek osječa kad dođe u Potočare i vidi o kolikom se ovdje broju nevinih žrtava radi. Na Ovčari je ubijeno oko 200 nevinih žrtava, a u Srebrenici – Potočarima oko 10 tisuča….Koliko znam, ove godine će pokopati najmlađu žrtvu, djevojčicu staru dva dana. Njeni posmrtni ostatci nađeni su u zajedničkoj grobnici s 11 osoba. Majka joj živi u Francuskoj, a ocu se izgubio svaki trag u Srebrenici 1995. godine. Među  409 žrtava ove godine biti će i 44 maloljetne osobe….strašno…..ali, sam sretan što sam i ove godine zajedno sa svojom suprugom koja nas je pratila u ulozi liječnice bio dio ekipe koja je na ovaj način obilježila 11.07. ….tužan dan…                                                                                                                          Opet u kombi i pravac Srebrenica, u hotel na tuširanje i kratak odmor. A sutra? Sutra …… Zorom smo obišli kuću BOSFAM-a, doručak, kava i put Potočara gdje čeka već hiljade ljudi, koji su iz pijeteta prema nevino pobijenim srebreničanima došli da se još jednom poklone, prouče Fatihu i klanjaju dženazu za novih 409 eshumiranih tijela…. I nebo je proplakalo pred samo polaganje vijenaca, dobro smo pokisli, ali se nismo micali sa svojih mjesta…položili vijenac i izgubili se u masi tražeći kombi da se presvučemo…..i onda put Kalesije i Zagreba.

U kvalitetnoj realizaciji Ultramaratona pomogli

Kao i prošle godine pokrovitelj Ultramaratona Vukovar –  Srebrenicaveliki bio je predsjednik RH Dr.Ivo Josipović.                                                                                                                                Poseban doprinos kvalitetnoj organizaciji i provedbi Ultramaratona 2013. dao je Grad Zagreb na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem te Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Veleposlanstvo Islamske Republike Iran, Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina GZ, Hasan Mujičić Đani, Islamska gimnazija „dr.Ahmed Smajlović“, Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata, Amadeus M.A.J.doo, Autoklub Karlovac, Autoklub Đurđevac, KDBH „Preporod“, Euroherc osiguranje d.d., a na samom terenu duž trase trčanja svoj puni doprinos dali su: Grad Vukovar, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH vukovarsko srijemske županije, Grad Vinkovci, Grill „San“ Vinkovci, Buffe – caffe bar „Zrinski“ Bošnjaci, Motoristički klub „CVELF“ Gunja, Idriz ef.Bešić, Distrikt Brčko/gradonačelnik Anto Domić i Zamjenik gradonačelnika Esed Kadrić, Medžlis Islamske zajednice Janja, Dževad Bukvić Janja, Omer ef.Camić Janja, Motel „Bosna“ Janja, Medžlis Islamske zajednice Zvornik, Mustafa ef.Muharemović Zvornik, Ugostiteljska radnja „Đilo“ s.p. Karakaj, Mustafa Tuhčić Zvornik-Divić, Općina Srebrenica, Azir Osmanović Srebrenica, Motel „Alić“ Srebrenica, Medžlis Islamske zajednice Srebrenica, Udruženje žena Srebrenice „BOSFAM“ i Predsjednik MIZ Srebrenica Alija ef.Tabaković.

Posebno zahvaljujemo na korektno obavljenom osiguranju maratonaca i drugih sudionika Ultramaratona MUP-a i MVP-a RH, kao i MUP-a Bosne i Hercegovine.                                             Tokom organizacije II.Ultramaratona Mira Vukovar – Srebrenica javili su se novi pojedinci koji su željeli sudjelovati i na bilo koji način pridonijeti uspješnoj realizaciji projekta. Svakome osobno smo vrlo zahvalni na bilo kakvoj vrsti podrške i vidimo se 2014.!                                        Izuzetne zasluge pripadaju dvojici mladića Domagoju Šeremetu i Alenu Čokiću koji su se priključili maratoncima na trasi i istrčali dionice Ovčara – Vukovar – Vinkovci – Županja – Gunja – Brčko. Od Bratunca do Potočara maratoncima se priključilo četvero osnovnoškolaca koji su bez problema istrčali dionicu i obećali se priključiti i 2014.! Organizovano priključenje dječaka dogovorio je Azir Osmanović kustos Memorijalnog Centra Potočari.

Završni osvrt na Ultramaraton

Vijeće Ultramaraton uspješno organizira već dvije godine tako da projekt spada u užu grupu najznačajnijih i najvrijednijih u Programu rada. Sastav maratonaca branitelja, kao i cijelog logističkog tima, je multinacionalan i multikonfesionalan što daje posebnu vrijednost projektu. Trasa prolazi duž dvije susjedne i prijateljske države od Vukovara do Srebrenice, dva grada Heroja, dva grada koja su najviše stradala tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Neki kažu, upozoravaju nas, da prolazimo „vrlo trusnim područjem uz rijeku Drinu“ ali mi i naredne godine idemo istim putem! Zašto? Zato što nismo doživjeli niti najmanji exces od lokalnog stanovništva, a naišli smo na veliku podršku čelnih ljudi gradova u kojima smo se zadržavali. Naravno, i stanovništva tih gradova, obićnih ljudi koji su nam ponudili krov nad glavom, topli obrok ili kavu uz čašicu razgovora.

Veliki značaj su osim čelnih ljudi gradova prilikom dolaska i ispračaja maratonaca Ultramaratonu dala sva sredstva masovnog informiranja. Sve lokalne TV i radio kuće, kao i pisani mediji, su svakodnevno pratile svaki km trase i pravovremeno izvještavale svoje gledatelje – slušatelje –čitatelje. Naravno, u cijelu priču smo uspjeli privuči i velike državne TV kuće: HRT, BHT 1 i FTV što je veliki dobitak za cijeli projekt, ali i vijeće u cjelini. Naravno, prije kretanja na put koji traje 8 dana, gostovali smo na više TV kuća i najavili cijeli projekt, pozvali lokalno stanovništvo da se priključi trkačima na cesti ili nam da podršku. Sa istom praksom smo nastavili prilikom kretanja s Ovčare, dolaska i odlaska u bilo koji od gradova gdje smo spavali, kao i u Potočarima i Srebrenici. Na taj način smo širili istinu o najvećem genocidu u poslijeratnoj Europi, istinu koja je vrlo brzo zahvaljujući elektronskim medijima stizala i u najudaljenije krajeve svijeta. Na vrata svih političkih i svakih drugih struktura cijelog svijeta, svih vrsta medija, stizala je svakodnevno poruka da se genocid u Srebrenici dogodio, ali da se više nikada i nikome ne smije dogoditi! Svi zajedno smo vjerovali i vjerujemo u svoju misiju, a tako će biti dok vijeće funkcionira, a vjerujemo da bismo s projektom nastavili i u nekim drugim uvjetima. Za maratonce konačno ne trebamo brinuti jer imamo dobar i svake hvale vrijedan tim, logistika je kvalitetna, mediji i domaćini pojedinih gradova nas podržavaju, naročito srebreničani koji su prvi prepoznali vrijednost projekta.

mr.sc.Kemal B.Bukvić