OBILJEŽAVANJE BITKE NA MONTE MELETTI

Bošnjaci dolaze………

Svake godine početkom mjeseca juna na vojnom groblju u Lebringu, pored Graza, u Austriji obilježava se godišnjica bitke na Monte Meletti, grebenu visokom 1674 m u sjevernoj Italiji/Južni Tirol. Bitka se odigrala 7.juna 1916.godine između austrougarske i talijanske vojske. Tokom bitke poginulo je 208 pripadnika 2BH pješadijske regimente austrougarske vojske poznatije kao II. Bošnjačka regimenta, od kojih je 202 Bošnjaka i 2033 vojnika i časnika na talijanskoj strani. Svi pripadnici regimente su se nazivali Bošnjacima bez obzira na vjeroispovijest, a nosili su fesove kao zajednički simbol, koji su bili sive boje u ratu, a crvene u miru. Održavanje ove proslave počelo je 1917.godine, godinu dana nakon osvajanja Monte Melette,a tradicija je nastavljena sve do danas, izuzev vremena nacizma, u vrijeme okupacije Austrije, 1938. – 1945.godine. Društvo bosanskohercegovačkog-austrijskog prijateljstva od 2007.godine godišnjicu obilježava i u Sarajevu, odnosno BiH, a unatrag par godina i u Italiji gdje su Talijani izgradili adekvatan spomenik i postavili spomen ploču. U Grazu u čast II. Bošnjačkoj regimenti jedna ulica nosi naziv „Ulica Druge Bošnjačke“ i postavljena je spomen ploča. Također, i u Beču u Armijskom povijesnom muzeju postavljena je jedna spomen ploča 1929. godine.

Vijeće BNM GZ je od svog osnivanja pokrenulo projekt posjete i obilaženja groblja u Lebringu gdje su pokopani Bošnjaci iz Druge regimente, elitne jedinice u vojsci Austrougarske monarhije sa posebnim privilegijama. Jedinica je imala zasebnu uniformu, te su regimenti imali zasebne brojeve unutar austrougarske vojske.Prvih godina, vijeće bi organiziralo autobus tako da je to bila prilika da pedesetak Bošnjaka, stanovnika Grada Zagreba, upozna i tu stranicu svoje povijesti. Međutim, kako to zna bivati, opao je interes za program koji su pripremali vrijedni domaćini u Grazu, jer je dobar dio putnika bio uglavnom zainteresiran za šetnju i šoping po Grazu?! Nismo klonuli duhom vjerujući da korijene svoga naroda treba poznavati tako da je svake godine bar delegacija vijeća, tri do četiri vijećnika, odlazila u Lebring i dostojno predstavljala Bošnjake Hrvatske. Željeli smo sačuvati sjećanje na hrabre vojnike, ali i na potrebu njegovanja bošnjačke vojne tradicije. Na taj način smo uz Graz, Pavu Jusufa Urbana-Ibruljevića, 1. Komandni bataljun Austrijske vojske i cijelu Štajersku, postali čuvateljem jednog na smrt osuđenog nacionalnog identiteta!

Drugi bosanskohercegovački pješadijski regiment, poznatiji kao II. Bošnjačka regimenta je osnovan 1894.godine u Banja Luci. Imao je četiri bataljona, od kojih je 1, 2. i 4.bataljon odlazio u garnizonski grad Graz, dok je 3.bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga. Od svih bosanskohercegovačkih regimenti posebna pažnja se pridaje Drugoj bošnjačkoj regimenti koja je u toku rata dobila 42 zlatne medalje i tako slovila za najodlikovaniju jedinicu u austrougarskoj vojsci. Zlatna medalja je bila najviše odlikovanje u austrougarskoj vojsci. Odlikovanja i ordenje su inače bili u obliku raznih križeva, dok su odlikovanja dodjeljivana Bošnjacima iz poštovanja prema njima bila posebnog oblika. U ovoj regimenti je bilo 97% Bošnjaka i 7% ostalih. Poznata je i po tome što je bio određen broj vojnika koji uopće nisu nosili pušku, nego samo bombe, noževe i buzdovane. Gradske vlasti Bosanske Dubice i Graza ovoj regimenti su posvetile srebrnu signalnu trubu za divljenje!

Ove godine, vijeće su u Lebringu predstavljali vijećnici: Enisa Pezerović, Asim Hamzić i Kemal Bukvić. Po ustaljenom dobrom običaju, na groblju se pored šarenila domaćih zastava, vijorilo desetak zastava F BH  i zastava sa ljiljanima koje su uglavnom donijeli krajišnici koji godinama u dosta velikom broju dolaze odati počast bošnjacima kojih je većina iz njihovog kraja. Više visokih časnika Armije BiH na čelu sa par generala, predstavnici Društva BiH-A prijateljstva na čelu sa generalom Nedžadom Ajnadžićem, simpatični Talijani i uvijek dobro raspoloženi domaćini bili su više nego dobro društvo! Naravno, falio je, ali će uvijek i nedostajati, dobri Pavo Jusuf bez koga  je od 60-tih godina prošlog stoljeća bilo nezamislivo druženje na groblju, program u vojarni 1.Komandnog bataljuna, šetnja ulicama Graza i primanje kod Gradonačelnika/ce Graza. Ono što će, bar mi se tako čini, također nedostajati su džume koje su vodili imami iz MedžlisaGraz! Klanjali smo, ranijih godina u vojarni, a potom na prilazu groblju u Lebringu. Međutim, ove, zbog pomjeranja termina obilježavanja bitke na Monte Meletti, iako je imam bio prisutan, sve smo sveli na pojedinačne dove!

Nakon što smo pažljivo saslušali sve one koji su imali što reći, fotografiranja svakog detalja, svi zajedno smo se zaputili u centar Lebringa gdje su domaćini pripremili vojnićki ručak za svoje goste. Bila je to dobra prilika za druženje, neobavezne razgovore, podsjećanja i prisjećanja, razmjene adresa i telefonskih brojeva….da bi nas Talijani prvi napustili. Mi smo se zajedno sa krajišnicimai vodičem Medžlisa, posjetili buduće gradilište Islamskog Centra Graz. Lijepo su nas dočekali domaćini, predsjednik Medžlisa je detaljno pojasnio plan gradnje, kao i cijelu povijest od rađanja ideje do momenta kad bi trebali otpočeti prvi radovi. Pod šatorom je bilo nesnosno vruče, ali to kao da nikom nije smetalo, jer smo svi bili radosni zbog skorog otvaranja jednog modernog, lijepog i izuzetno funkcionalnog Centra. Pažljivo smo saslušali predsjednika, general Dedić se zahvalio u ime svih nas i uručio sliku jednog akademskog slikara iz Bihaća…opušteni razgovori uz kavu i sok…i nas troje se lagano pozdravilo s domaćinima i krajišnicima te se zaputili ka izlaznoj cesti iz Graza. Prešli smo prugu, nekih 200-300 m od budućeg Islamskog Centra što je upućivalo da će i onima koji nemaju automobile biti lako tramvajem doći na molitvu!

Putem smo još jednom prevrtili film cjelodnevnog boravka i druženja u Grazu, da bi u sami mrak stigli na prilaze Zagreba….granica, osmijeh carinika… obilaznica … Domovinski most, Petruševec…kava kod Enise i svako sebi na zasluženi odmor!

Kemal Bošnjak Bukvić