Osvrt na susret ministara vanjskih poslova RH i BiH

“Ako brod ne pristane, treba do njega doplivati”
“Žrtvovati jednu ljubav zbog druge nije ispravno!”
Kemal

Prigodom susreta Hrvatskog i BiH ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića i Dodika Tihog Čovića 17.04. potpisan je Sporazum o zaštiti Bošnjačke manjine u Hrvatskoj. Ministar Jandroković je podupro zahtjev da se Bošnjaci i Slovenci, kod promjene Ustava RH, vrate u preambulu Ustava te se složio da se status vijeća nacionalnih manjina funkcionalno podigne na razinu manjinske samouprave.

Međutim,zapelo je i za oko i za uho,da ministri ne progovoriše o Bočnjačkoj manjini,a niti o drugim, kao jednom bogastvu,kao socijalnom kapitalu koji doprinosi razvoju dvije prijateljske države. Doduše,ne rekoše niti da na manjine gledaju kao na neku moguću prijetnju?!Još je ćudnije da Jandroković zaboravi pomenuti da se u Hrvatskoj manjine pozitivno percipiraju,da je na snazi Ustavni zakon o nacionalnim manjinama,da..Ili su ministri voljni na nekom drugom susretu čuti od samih Bošnjaka/i drugih,da njihovo djelovanje koristi čitavoj zajednici kao jedno bogastvo,jedan resurs,kao jedan socijalni kapital koji se može iskoristiti u razvoju,ako se ima sluha!Da je smjer kojim se ide dobar,ali i da bi mogao biti i brži.Naravno, i da kvaliteta odnosa u nekoj zajednici među ljudima utječe na razvoj te zajednice.Pitanje međusobnih odnosa, povjerenja jednih prema drugima,je momenat o kome treba strpljivo i istrajno raditi, da je zadatak i
potreba otvaranja manjina prema širim socijalnim i političkim procesima,da ….

Čitajući naprijed napisano, svakom Bošnjaku suze navru na oči od silne radosti što se eto “konačno matična domovina sjetila” da ima i dijasporu!?
“Svoju produženu ruku” koja nikada ne zaboravlja svoje korijene i koja se svako malo vraća iskonu! Jednog dana, nadati se uskoro, ovako napisan tekst će biti stvarno prenošenje situacije koja se konačno događa. Za sada, svi koji žive u Hrvatskoj i široj dijaspori, a vuku korijene iz Bosne i Hercegovine, moći će samo na sijelima i kojekakvim tribinama i skupovima, pričati i željeti da se konačno neko sjeti da i negdje u svijetu žive Bočnjaci koji svako malo navrate u rodni kraj, grade i troše najradije u okruženju gdje se rodiše, i koji žele da jednog dana budu ukopani u tu zemlju koju toliko vole.
Dabome da će o tome brinuti njihova djeca i unuci, jer ako bi i na to čekali kojekakve ministre ….
Zato, vi koji čitate ove snove, ne zamjerite, halalite mi. Znate, čovjek nakon 40 godina života u dijaspori, shvati sve one nekad ispričane priče i puste želje Bošnjaka koji najbolje godine života darovaše drugom. 
Vjerovatno i bolje razumije probleme svih onih koji u komšiluku ostadoše bez posla, onih koji se rodiše u Hrvatskoj a još uvijek ganjaju svoja prava, jer ta prava
ganjaju i njihovi roditelji i …Da se Dodik Tihi Čović bar na trenutak osvrnuo, neću reči ugledao, na sve glavešine koji dolazeći u HR iz Crne Gore ne zaboravljajući svoju manjinu, svoje sugrađane koje podupiru u svakom projektu, svjesni da je to njihov kapital, investicija koja uvijek i samo donosi pozitivu, valjda bi shvatio što mu je činiti. Ili, ne okreči se sine, politika je koju zastupaju on i njemu slični!?
                                                       
Kemal B. Bošnjak