PRAVO ŽRTAVA NA SJEČANJE

Kiša je bila hladna i uporna. Mladi Zagreba odlučno su stali na čelo kolone građana koja je   žurila na Trg. Ticalo ih se sve što se događalo i događa u Prijedoru. Bijele trake na rukama….

PRAVO ŽRTAVA NA SJEČANJE

Nakon uspješno održanih Dana bijele trake u Zagrebu tokom kojih su građani Zagreba bili u prilici upoznati se sa zločinima koje su proživljavali i još uvijek proživljavaju prijedorčani, mladi OKM-a su stali na čelo kolone građana koja je žurila na Trg da se pridruži ostalima koji su im željeli pružiti moralnu podršku u borbi za njihova ljudska prava. Poluglasna tvrdnja, Dan bijelih traka je dan prava na sječanje, nadvila se nad prokislom ali upornom kolonom. Ermina, jedan od koreografa BKUD Sevdah, objašnjavala je svom kolegi s fakulteta da je to Dan sječanja na naše voljene koji su stradali zbog svoga imena, zato što su bili “drugi” i “drugačiji” u očima onih koji su ih ubijali. Sječanja na ubijenu djecu, našu bošnjačku i hrvatsku djecu. Sječanje koje nam nitko ne može zabraniti. Malena Tursunovićka je odlučno dodala da Dan bijelih traka ne pripada nikom, a pripada svima koji ne žele živjeti u društvu u kojem se ljude isključuje i diskriminira na osnovu različitog identiteta, zapravo drugačije etničke ili religijske pripadnosti……….a danas bi zapravo trebali živjeti za bolje danas, bolje sutra i naravno bolju budućnost generacija koje će dolaziti poslije nas i ponovo poslije s generacije na generaciju. Samo neka bude razuma i dostojanstva čovjeka, mir i sloboda, a za sve ostalo je lako.  Promjene u društvu počinju sa ljudima koji su odlučili da ne žmire na tuđu patnju, dodadoh i krenuh prema Jasminu na čelu kolone.

 

Pokisla, ali odlučna kolona stiže na Trg. Konj i na njemu svima znani Ban Josip Jelačić. Mnoštvo drugih sa bijelim trakama na lijevim rukama. Džana i jedna nova mlada folklorašica mi samo mahnuše i nastaviše zainteresiranim prolaznicima vezati bijele trake i dijeliti letke na kojima je ispričana cijela priča. Korak po korak, iako je naša gorčina preteška, ostvarivao se moj san da ispod tepiha izvučemo skoro zaboravljenu priču, ako ni zbog čega drugog, onda zbog djece koja sad odrastaju u Prijedoru. Prolaznici su, i pored hladne kiše, zastajkivali i pitali, tražili odgovore. Zašto bijela traka i zašto danas? Ima li to nekakve veze sa Danom Grada Zagreba? Tužno i žalosno. Koliko li građana prijedorsku i sve slične priče gura pod tepih, ne zanima ih….čudno, a toliko je mladosti dviju prijateljskih država  pobijeno tokom agresije treče, nekad prijateljske republike. Prilazi lijepa i vesela Jelena, TV Jabuka, postavlja pitanja, onako na prvu iako je promrzla. Zašto danas, što se događa u Prijedoru i da li u isto vrijeme? Strpljivo čekam da kamerman odabere pravu poziciju i dok gledam Senada kako odgovara na pitanja novinarke HTV-a, odgovaram na pitanje:   Lokalne vlasti u Prijedoru ne dozvoljavaju podizanje spomenika za ubijenu i nestalu djecu. Prijedorčanima se svakodnevno krše ljudska prava. Vlasti, na čelu s načelnikom Općine zagrebačkim studentom,  nastoje izbrisati sjećanje na 103 prijedorska mališana koji su ubijeni u progonu i istrebljenju nesrpskog stanovništva u periodu 1992-1995. Sjećanja na prijedorsku djecu su jasna poruka vlastima u Prijedoru da nedužne žrtve nisu zaboravljene i da se mora dozvoliti izgradnja memorijalnog spomenika i parka za civilne žrtve na jednom od centralnih trgova u Prijedoru. Policija je nedavno zabranila komemoraciju žrtvama konc logora Trnopolje koja je bila uredno najavljena 26.05. na       21. godišnjicu otvaranja logora smrti. Istovremeno, policija podiže prijave protiv organizatora komemoracija, a zna se, dobro se zna da je od 31 osuđenog za ratne zločine iz Prijedora 26 policajaca. Zato smo danas tu. To je isto tako bio jedan od razloga za pokretanje manifestacije Dani bijele trake u Zagrebu. Morali smo danas izaći na naš glavni trg, pozvati građane GZ da iskažu svoju solidarnost sa žrtvama masovnih zločina počinjenih u Prijedoru, noseći bijelu traku oko ruke ili isticanjem bijele plahte na svom prozoru. Zahvalni smo svima koji su došli, ali razumijemo i one kojih nema, koje je kiša omela. Osobno ne razumijem i ne pravdam Bošnjake i Hrvate iz Prijedora koji danas žive u Zagrebu, ali to je manje važno. Dakle, da podsjetim, vlasti bosanskih Srba su 31.05. u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija kojom su naredile nesrpskom stanovništvu da svoje kuće i stanove obilježe bijelom plahtom, a da prilikom izlaska na ulice obavezno na rukama nose bijele trake. To podsjeća na 1939.godinu i nacistički proglas kojim su poljski Židovi morali nositi bijelu traku sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava. Poslije je uslijedila žuta traka, ali da se to događa koliko juče i da se genocid nastavlja i dan danas to je neshvatljivo. Genocid u Prijedoru je priznala država Misuri u SAD i još četri države su na putu istog priznanja, odnosno potpisivanja deklaracije o genocidu u Prijedoru. Još u ljeto 1992.godine članovi Europske promatračke misije su svjedočili da se progon 94% Hrvata i Bošnjaka s teritorije općine Prijedor može nazvati/uporediti s genocidom. Zato smo danas tu, i na trgovima svih gradova Hrvatske, JER ME/NAS SE TO TIČE!

U daljini sam ugledao našeg Gradonačelnika Milana Bandića kako dolazi žurnim kolakom. Obećao je doći i tu je! Masa se odmah uputila njemu u susret i dok se on pozdravljao s rajom, Džana mu je svezala bijelu traku oko lijeve ruke. Novinari i snimatelji svih TV kuća su ga okružili i uslijedila su pitanja na koja je Gradonačelnik spremno i korektno odgovarao. Svatko se želio pozdraviti ili slikati sa čovjekom koji skoro 20 godina vodi/vodit će Grad. Gradonačelnik je nakon razgovora s novinarima pozvao prisutne na terasu obližnjeg kafića Mala Kavana  na kavu i razgovor. Na pitanje novinara što misli  o Danima bijele trake i događanjima u Prijedoru, kratko je odgovorio: U ime Bošnjaka i Hrvata, kao i svih drugih žrtava genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini, a posebno/konkretno na teritoriji općine Prijedor, oštro osuđujem ovakav postupak, pogotovo kad se danas, dvadeset jednu godinu nakon agresije oduzima pravo građanima Prijedora da podignu spomen obilježje nevino pobijenim rođacima, prijateljima, susjedima i školskim kolegama….kada im se i danas, toliko vremena nakon prestanka ratnih dejstava i potpisanog Mirovnog ugovora krše njihova ljudska prava, kada ih se sprečava da ostvare svoje pravo na političko zastupanje u manjem entitetu Bosne i Hercegovine. Danas je Dan Grada Zagreba i još jednom ga čestitam svojim sugrađanima sa željom da imaju manje problema u životu, želim im dobro zdravlje, a svoje prijatelje Bošnjake pozdravljam s pozdravom Selam allejkum!

Zatim se većina od dvjestotinjak okupljenih pokislih građana  uputila pod terasu kafića koji je nudio suhe stolice, tople čajeve i kave, te još jednu priliku da se druže sa svojim dragim i poštovanim Gradonačelnikom Milanom Bandićem kome će u nedeljnom ponovljenom glasanju dati svoj glas! Drugi su se uputili u toplinu svojih kuća i stanova svjesni da su ipak pružili podršku građanima Prijedora koji su prošli kroz konc logore, samo kroz Trnopolje njih 23 000, mahom žena i djece, kako je to utvrđeno u presudama ICTY-a. Žurili su da zagrle svoju djecu, jer pomisao na patnju i nehumane uvjete života djece u prijedorskim logorima je boljela. Naročito je boljela istina da su žene i neke djevojčice stare samo 12 godina odvođene u okolne kuće i tamo silovane. Ipak, imale su snage, da nakon svega proživljenog svjedoče tokom procesa u Hagu. Nisu očekivale, iako ima dosta osuđenih, da će se neki i dan danas slobodno šetati njihovim Gradom, da će mnogi raditi u policiji koja je prije svih kršila zakon, iživljavala se na nevinom i nenaoružanom nesrpskom stanovništvu. Da, gradskim vlastima treba poručiti, što smo danas i učinili, da svi prijedorski  logori smrti moraju biti trajno obilježeni, a imena svih civilnih žrtava moraju dobiti svoje mjesto na memorijalnom spomeniku u centru grada, da u kulturi sjećanja nitko ne smije biti diskriminiran jer samo takav način razmišljanja je garant da se slične strahote nikada i nigdje neće ponoviti.

Motiv za Dane bijele trake dogodine opće nije upitan!                                                    

Kemal B.Bukvić

Fotografije možete pogledati na slijedećim linku http://tacno.net/galerijavideo/bijele-trake/