Zajedno i istinom protiv zaborava

sevdahU organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s drugim Vijećima bošnjačke nacionalne manjine u RH više od 400 mladih iz Hrvatske i Slovenije se 27. svibnja 2011. uputilo u Srebrenicu kako bi odali počast stradalim Bošnjacima, žrtvama genocida u Srebrenici 1995.
Konvoj je krenuo u 16 h ispred Islamskog centra u Zagrebu. Ispraćaju sudionika ovog multinacionalnog i multivijerskog  5. po redu  konvoja prisustvovao je velik broj ljudi. Konvoj je ispratio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ujedno i počasni građanin Srebrenice sa riječima:
„.Zagreb duboko suosjeća sa Srebrenicom i srebreničkim žrtvama. Tek otkriveni zločinac Mladić nije naša utjeha, a najmanje satisfakcija, samo je znak nade da je pravda ipak dostižna. Mir će u ljudima i narodima zavladati kada se svi zločinci i “Hitleri iz naših sokaka” bez obzira na čijoj strani bili privedu pred lice pravde i dobiju zasluženu kaznu. Zato, u tišini, odajmo dužno poštovanje srebreničkim žrtvama pod udruženim bošnjačko-hrvatskim geslom: Zajedno i istinom protiv zaborava. U ovom ratu, zločinački potpisi rasuti su po cijelom prostoru kako Hrvatske, tako i Bosne i Hercegovine.

Zločinci su počinili i genocid i kulturocid i urbicid od čijih se posljedica još oporavili nismo. Riječ je o otvorenim ranama i rakama koje peku i bole. Vukovar u Hrvatskoj i Srebrenica u Bosni i Hercegovini dvije su najveće mrlje na savjesti političke Europe i međunarodne zajednice. Ako je Vukovar najistiočnija hrvatska rana, onda je Srebrenica najveća bosanskohercegovačka tragedija koja ostaje u trajnoj memoriji i koje se svake godine s tugom podsjećamo“, a u ime zagrebačke Gradske skupštine, Toma Petrović je naglasio da je srebrenička tragedija jedno od najvećih stradanja i zločina nad nedužnim civilima u novijoj povijesti. Pozvao je na nezaborav : „Ovim ispraćajem i obilježavanjem 16. godišnjice stradanja želimo istaknuti da građani Grada Zagreba itekako sudjeluju u poštovanju žrtava koje su stradale u bezumnom genocidu i civilizacijskoj tragediji našeg vremena. Iza toga što se dogodilo, tog strašnog događaja samo možemo izreći da nam je sveta dužnost da ih nikad ne zaboravimo.
Ispraćaj je popraćen i od svih predstavnika medija.
Važno je istaći da su se već drugu godinu za redom konvoju pridružili i pripadnici srpske nacionalne manjine koje žive u RH, riječ  je o članovima kulturno umjetničkog društva „Prosvjeta“ iz Vukovara. Konvoju se pridružio i velik broj profesora povijesti zagrebačkih škola, te nekolicina studenata iz Foruma mladih SDP-a.
Moramo napomenuti da je za pokretanje ove cijele ideje, da konvoj koji je nedostajao građanima Srebrenice u ratu stigne do Srebrenice barem u miru, zaslužan osnivač našeg društva, BKUD”SEVDAH”  rahmetli dr. Muhidin Alićehajić stoga nam je i velika čast i obaveza da kao društvo održimo u životu jednu ovako plemenitu ideju. Dr. Muhidin Alićehajić je u vrijeme ovih ratnih zbivanja puno pomogao žiteljima ovog djela Bosne i Hercegovine.
Konvoj je oko 23 h stigao u Tuzlu u Behram-begovu medresu  gdje je bilo osigurano noćenje.
28.05.2011. nakon sabah namaza i doručka konvoj se uputio prema Potočarima gdje su se sudionicima konvoja obratili čelni ljudi Srebrenice. Ušavši u memorijalni centar mogli smo vidjeti nijeme svjedoke stravičnog događaja koji se je desio u junu 1995 g. Zaista pogled se izgubi u moru bijelih nišana koji stoje tu da nas podsjete i da nam nijemo kažu Pamtite i opominjite, da se nikad više ne ponovi. U tvornici akumulatora – bivšoj UN-ovoj bazi obratio se je Hasan Nuhanović čovjek koji je u vrijeme kada je Srebrenicu zadesila neopisiva nesreća radio kao prevoditelj u UN bazi. Ukratko je održao prezentaciju o događanjima 11.07.1995.g., to je dan pada Srebrenice kada je on kao i još mnogo                                                             Srebreničana i onih koji su se zatekli u toj bazi kako bi pronašli utočište, ostao bez svojih roditelja i brata. Pokušao je Nuhanović molbama privoliti dojučerašnje „prijatelje“ iz Holandskog bataljona da mu bar spase brata, ali….nije naišao na razumijevanja?!
Uslijedila je projekcija filma o stradanjima u Srebrenici koja je potresla sve prisutne jer zaista je teško i neshvatljivo prožvakati činjenicu da je netko u stanju u svega nekoliko dana oduzeti 8327 života. Teško je i pomisliti kako je preživjelima i kako se oni nose sa svojim gubitkom.
Uslijedili su sastanci sa studentima, majkama, dogradonačelnikom Srebrenice i Ministrom sigurnosti Bosne i Hercegovine Ahmetaševićem.
Nakon vjerskog programa učesnici su se uputili prema Srebrenici gdje su u sklopu konvoja i Dana Srebrenice, mladi Hrvatske, Srebrenici priredili i poklonili kulturno umjetnički program.
Program je otvoren sa projekcijom filma novinara Roberta Zubera „Mila traži Senidu“. Riječ je o djevojčici Mili Janković (Senidi Bećirović) koja je nestala u svibnju 1992. godine, kada su u njeno mjesto Caparde, u BiH, ušle srpske vojne snage. Pedeset mještana, među njima i njezina majka i starija sestra, nestalo je ili je ubijeno. Šesnaest se godina vjerovalo da je i tada devetomjesečna Senida doživjela istu sudbinu. O tomu svjedoči i spomenik ubijenima i nestalima, a na kojemu je uklesano i njezino ime. Međutim, udomljena je u imućnoj beogradskoj porodici Janković gdje od onda živi pod imenom Mila Janković. Sa 16 godina Mila započinje potragu za svojom biološkom obitelji koju nakon dugotrajnog i upornog traženja, zahvaljujući ljudima dobre volje konačno i pronalazi.
Defile koji se trebao održati ulicama Srebrenice nažalost je onemogućen zbog jakog nevremena uslijed kojeg je nestalo i struje pa je cjelokupni program pomaknut. Na ovoj smotri folklora osim srebreničkog Kulturno-umjetničkog društva “Vaso Jovanović”, nastupilo je i naše Društvo BKUD “Sevdah” iz Zagreba i “Ljiljan” iz Drenovaca te ansambl Srpskog kulturno-prosvjetnog društva “Prosvjeta” iz Vukovara. Ovaj program koji svake godine sudionici konvoja organiziraju srebeničanima je najmanje što možemo za njih učiniti. Nastojali smo, svi zajedno, vjerujemo u naumu i uspjeli, bar na kratko, na jedan dan učiniti Srebrenicu nekadašnjim mirnim i pitomim bosanskim gradićem u koji su svi bili dobro došli, grad koji je malo ko zaobilazio.Stanovništvo, stisnuto planinskim obroncima i neposrednom blizinom rijeke Drine, živjelo je marljivo radeći i rado prihvatajuči svakog musafira.
Tokom sastanka sa predstavnicima omladine iz Zagreba, Splita i Srebrenice dogovoren je načelno i skorašnji posjet mladeži Srebrenice Zagrebu i mi se istinski tome veselimo. Nakon završenog programa u nadi da smo im bar malo olakšali njihove patnje i razveselili ih,  pozdravili smo svoje prijatelje iz Srebrenice te se uputili na Treću međunarodnu smotru kulturnog stvaralaštva u Kalesiji. Organizator ove smotre je GKUD “Halisije“ Kalesija. Uz domaćine – „Halisije“ nastupili su i gosti KUD “Mula – Alija Sadiković” iz Janje, BKUD “Slovo o Žepču” Žepče, HKUD “Naši korijeni” Bistrica – Žepče, UKUD “Zvonko Cerić” iz Tuzle te tri drušva pri BZK „Preporod“Prnjavor kod Banja Luke. Bili su to KUD “Hafiz Osman Ćejvan” Prnjavor, KUD “Sadik Bojić” Mravica – Galjipovci i KUD “Hakija Tabaković” Ljišnja. Iako je naše Društvo kasnilo sa dolaskom iz Srebrenice vjerna publika nas je strpljivo čekala te su nas nagradili sa velikim aplauzom! Nakon nas se predstavilo i Društvo “Liljan”Drenovci – Gunja. Nakon smotre domaćini su nas toplo ugostili na večeri uz koju smo se zajedno podružili i još malo poigrali pa se nažalost i pozdravili te krenuli put Zagreba.
Svojim kućama stigli smo iza 06 sati ujutro, po malo pozitivno umorni, ali ipak radosni jer smo bili svjesni da smo se družili sa prijateljima kojima je svaki dan skoro pa isti, da smo u svoj toj žurbi oko nastupa, ručka i sastanaka, ipak imali dovoljno vremena za nova prijateljstva, za nove mostove kojih svaki put ima sve više i više! Naravno, posebno nas raduje činjenica da je bar 35% sudionika konvoja bilo nebošnjaka, da smo uspjeli izgraditi, ali da ćemo i dalje istrajati na tome, multinacionalan i multikonfesionalan konvoj, a slobodno možemo reći i internacionalan konvoj prijateljstva i tople riječi! Vjerujemo da će nam se slijedeće godine pridružiti mnogi iz drugih europskih država, ali i da će, konačno, nadležni iz Ministarstva školstva BiH shvatiti da je krajnje vrijeme da u Srebrenicu redovno dolaze učenici završnih razreda osnovnih škola, srednjoškolci i studenti. Za pretpostaviti je da baš i nije tako lako stati pred more bijelih nišana, proučiti Fatihu ili se pokloniti nevino pobijenim podrinjcima, ali moramo učiti na svojim greškama koje nam se više ne bi trebale ponavljati!
Nije da se ne usuđujemo jer je teško, već je teško jer se ne usuđujemo, rekao bi Seneka!

Sabina Lović i Kemal Bukvić