Bošnjaci Crne Gore u posjeti Zagrebu
Od danas počinjemo iznova graditi život koji smo izgubili! “Kemal”
Svoj posjet Zagrebu i Bošnjacima Grada podno Sljemena najavili su predstavnici Bošnjaka Crne Gore preko predsjednika BKUD SEVDAH gospodina Ferida Dizdarevića. Bilo je pitanje dana, jer zbog ranije preuzetih obveza, susret je neplanirano prolongiran.
Ipak, kad se hoće sve se može, kažu stari ljudi! Prijatelji Bošnjaci iz Crne Gore, kako vele Sandžaklije, dođoše u Zagreb kasno u noći 29.03. tako da susret bi uprilićen 30.03.2014. godine u prostorijama Urban Grilla. U delegaciji su pored vozaća bili Poslanik Skupštine Crne Gore gospodin Kemal Zoronjić i predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori gospodin Osman Nurković. Domaćine je predvodio predsjednik Vijeća BNM GZ mr.sc.Kemal B.Bukvić, a u delegaciji su bili gospodin Ferid Dizdarević predsjednik BKUD SEVDAH i gospodin Alija Šukurica član gotovo svih bošnjačkih asocijacija i čovjek koji je porijeklom iz Bijelog Polja rodnog mjesta Kemala Zoronjića…
Razgovor ugodni, uz jutarnju kavu, tekao je kao da nije prvi susret tima ljudi koji su se prvi put sreli, ali koji imaju jednu zajedničku želju, ostvariti dugoroćnu suradnju na raznim poljima sa namjerom da zajedno realiziraju pojedine projekte i iznađu rješenja za sporne probleme s kojima se susreću Bošnjaci dviju država. Naravno, na traženje gostiju, domaćini su predstavili svoj rad, pozitivne zakone RH koji odgovaraju manjinama, većinu kapitalnih projekata koje provodi vijeće, rad Sevdaha u sekcijama i suradnju s kulturnim društvima u cijeloj regiji ali i šire ( Turska ). Goste je posebno zanimao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina tako da ih je predsjednik vijeća upoznao s glavnim odrednicama istog napomenuvši da su manjine u ZG i HR u jednu ruku već prevazišle dobar dio nekad dobrog zakona koji će uskoro morati doživjeti svojevrsnu reviziju. „Bošnjaci su druga po brojnosti nacionalna manjina, ali njen broj bi trebao i mogao biti znatno veći da se svi članovi zajednice izjašnjavaju kao Bošnjaci, a ne kao: Bosanci, muslimani, Jugoslaveni, neopredijeljeni, Muslimani, Hrvati i kako sve ne. U toj boljoj varijanti, rekao bih realnijoj iako to trenutno tako ne izgleda, u HR bi bilo cca 100 000 Bošnjaka što bi bilo dovoljno da imamo svog zastupnika u Saboru, ili možda tri zastupnika?! Na taj način bismo puno lakše i brže rješavali podosta problema koji nas pritišću, a koji traže dosta truda i vremena da budu riješeni. Veliki problem su boravci i stjecanje državljanstva HR, zapošljavanje, imamo problema u vrtićima s prehranom iako nadležni gradski pročelnik ulaže dosta truda da zakonski urazumi pojedine rekao bih usijane glave, stambeno zbrinjavanje je takođe problem ali i na tome gradske službe dosta rade…Moram istaći da je Grad Zagreb na čelu s gradonačelnikom Bandićem vjerovatno socijalno najosjetljiviji grad. Pomoć stiže na sve moguće adrese, a gradonačelnik osobno svakodnevno obilazi dosta obitelji u ruralnim dijelovima Grada. Svjestan je da tu gubi određen broj glasova od onih drugih građana, ali on uporno radi po svom. Također, posebno brine o braniteljima i sigurno nema niti jednog koji je zakucao na njegova vrata, a da je otišao nezadovoljan! Uz njegovu pomoć Grad je izgradio Spomen obilježje Bošnjacima poginulim u Domovinskom ratu, a takvih je cca 1 100! Što je za nas iznimno važno, apsolutno razumije problematiku nacionalnih manjina, vrlo često se s nama druži, pokrovitelj je mnogih projekata koje realiziraju nacionalne manjine, voli djecu tako da nema djeteta posebo iz one socijalne populacije da bar jednu godinu o trošku Grada nije bilo na ljetovanju ili zimovanju. Evo, ove godine je ponudio 150 mjesta za ljetovanje sarajevske djece (50 osnovci, 50 studenti i 50 socijala ) iako srebrenička djeca godinama ljetuju sa djecom Grada Zagreba. I ove godine je za njih rezervirano 150 mjesta. Naravno, ima dosta dobrih primjera iz prakse, odnosno života…s gradskim službama dobro surađujemo, vidljiva je odlićna suradnja manjina međusobno, a imamo i Koordinaciju NM GZ, još da na tu razinu podignemo suradnju s određenim državnim resorima, kud ćeš bolje“, podvukao je Bukvić. Nadovezali su se sa svojim iskustvima Dizdarević i Šukurica tako da je priča dobila svoju punu vizuru, a kao takva je pomogla gostima da shvate sliku i život Bošnjaka u Gradu Zagrebu.
Prijatelji iz C.Gore su istakli da im nedostaju određeni zakoni koji govore i tumače rad nacionalnih manjina, da su zadovoljni jer su dobro tretirani u cijeloj Crnoj Gori, da Bošnjačko vijeće na radost svih vrlo dobro funkcionira……..da imaju svoje predstavnike u najvišim organima vlasti, da nemaju problema s dokumentima i da svi građani Crne Gore koji su to po rođenju imaju pravo na državljanstvo i pasoš, da sa zapošljavanjem nisu zadovoljni jer je teška situacija u cijelom regionu i šire, da se ljudi snalaze i dovijaju na razne načine, da imaju veliki broj KUD-tava koja pronose naše običaje i sevdalinku, da bi rado ugostili Sevdah i naravno nastavili suradnju na svakom polju, ali posebno na onim gdje mi kao Bošnjaci povremeno ili konstantno gubimo.
Naišao je i Halid Bešlić, iako je bilo relativno rano, prišao i priključio se kratko vrijeme razgovoru. Malo zatim gosti su morali na put jer su imali dogovoren sastanak u Ljubljani, a zatim u Austriji i dalje prema Švedskoj tako da je jednoiposatno druženje vrlo brzo prošlo. Naravno, sa zajedničkom željom da se uskoro ponovo vidimo, sjednemo za stol i iznova protresemo postojeću problematiku koja manjine, a posebno Bošnjake, svakodnevno stišće i ne nudi kvalitetne odgovore.
Do susreta i druženja u Zagrebu ili Bijelom Polju?!
Dino Subašić
mr.sc.Kemal B.Bukvić
