LJETNI KAMP SANSKI MOST- ZAGREB

LJETNI KAMP SANSKI MOST- ZAGREB

12.07 – 19.07.2006.GODINE

ŽIVOT NA DEVET RIJEKA

Projekat Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba “Ljetni kamp Sanski Most – Zagreb” u potpunosti i sa odličnim rezultatima je realiziran u periodu od 12.07. do 19. 07.2006. godine u Sanskom Mostu. Planirani projekat smo realizirali uz suradnju više organizacija iz Sanskog Mosta, i to Doma mladih, OŠ”7. korpus”, te SPŠ “Sanus futurum”.

U projekat su bile uključene dvije skupine bošnjačke djece, iz Zagreba i Sanskog Mosta (iako se u samom kampu našlo po jedno dijete iz Brčkog i Sarajeva koji su na vlastiti zahtjev željeli da se uključe u kamp što je ovom kampu dalo posebnu draž) i koji su bili smješteni u internatu Srednje poljoprivredne škole “Sanus futurum” u vrlodobrim uvjetima i sa odličnim jelovnikom, u kojem nije nedostajalo ni voća, ni slatkiša, ni hrane u izobilju- bez jasno utvrđenih porcija . Liječnički nadzor je uvijek bio pripravan, i na žalost ali uvijek sa sretnim završetkom bili smo u prilici da iskoristimo i zdravstvene usluge koje su planirane i osigurane ovim projektom.

Iako je ciljeva ovog kampa i projekta bilo više sa sigurnošću možemo reći da je postignuto više od očekivanog.

Ciljevi ovog projekta predviđali su upoznavanje dijela Bosne i Hercegovine, nacionalne kulture, prirodnih bogatstava te upoznavanje sa povijesnim događajima, spomenicima i ličnostima koje su obilježili posljednje decenije BiH.

Izletima u vezirski grad-Travnik, posjetom Šehidskim mezarjima u Travniku, Hrustovu, te posjetom mezarluka rahmetli generala Mehmeda Alagića svi ovi ciljevi su postignuti. Vrijedno pomena je i to da su sva djeca pokazala izuzetno zanimanje za sve pojedinosti o događajima, povijesnim podacima kao i o žrtvama koje su pale i čije mezarluke smo obišli. Moglo se uočiti da su djeca sa zanimanjem i iskrenom tugom i nevjericom primila k znanju podatke koje su im iznosili voditelji puta i domaćini posjećenih mjesta. Naročite emocije su pokazali u trenucima kada su na nišanima mezarja u BiH čitali da su žrtve rata bila i djeca mnogo mlađa od njih. Nevjerica i tuga obično je ostajala nedorečena u retoričkom pitanju koje se moglo čuti sa njihovih usana “Pa, što i komu su oni mogli biti krivi?”…
Jedan od najdirljivijih trenutaka je bio kada su Alisa i Melisa Hasanbegović (iz Zagreba) učeći fatihu i ilahiju “Srebrenica” nad mezarom generala Alagića izazvale suze i suosjećanje ne samo prisutnih nego i prolaznika. Takva osjećanja izazvala su i zainteresiranost za život i djelo ne samo ovog velikog čovjeka nego i njegovih suboraca. Osim ovakvih izleta i posjeta vrijedno je istaći i obilaske sanskih izletišta i prirodnih ljepota grada na devet rijeka. Posebno oduševljenje izazvala je posjeta vodopadu Blihe, banjskom kompleksu Ilidža, izvoru rijeke Dabar, te učešće u aktivnostima manifestacije “Ljeto na Sani”.
Nije bilo teško prepoznati da su se rodila prava prijateljstva, te da su se svi trudili da ostave što bolji utisak. Svojim primjernim ponašanjem, aktivnim učešćem u svim aktivnostima izazvali su pozitivne reakcije i srdačnost svih koji su se susretali sa ovom zanimljivom skupinom djece. Naročito lijep odjek u javnosti imao je nastup članova ovog kampa na karaoke koncertu na obalama rijeke Sane, kao i likovna kolonija u kojoj su nastala prava mala umjetnička djela. Ovom druženju nije nedostajalo ni zabave, smijeha i igre koji su neizostavni pratioci dječijih skupina u kojima postoji lijepa namjera, jasno utvrđeni ciljevi i poneka dječija simpatija.

Najviše ocjene djeca su dala sljedećim aktivnostima: igrama bez granica u kojima su djeca pokazala pravi takmičarski duh. Grupe su uvijek bile mješovite, sa djecom iz Zagreba i Sanskog Mosta, i uvijek su bile drugačije čime se izbjeglo grupiranje u tabore i podjele na goste i domaće. Muški dio ekipe naročito se zanimao za sportske aktivnosti, prije svega turnir u malo nogometu čemu se pristupilo s neskrivenim žarom. Posebna kreativnost pokazana je u imenovanju ekipa. Sa druge strane djevojčice su pokazale veliko interesiranje i talent u izradi nakita i figurica od fimo mase.
Posebno su isticali i radovali se odlasku na Vodeni park gdje su se djeca odlično zabavljala u ponudi sanskih bazena.

Svaki dan kampa imali smo predviđene i odrađene radionice na temu međuljudskih odnosa i moralnih vrijednosti. Uvijek smo se trudili da djecu podsjetimo na lijepo ponašanje, vodilo se računa o higijeni i prostorija u kojima smo boravili i mjesta koja smo obilazili.

Ono što je ovom druženju dalo posebnu draž i što je pokazalo koliko su se ova djeca srodila jeste i rođendanski party iznenađenja koji je priređen u čast jedne od učesnica kampa. Party je prerastao u cjelovečernje druženje i zabavu. Ovim su djeca pokazala da su razvila prijateljstvo i da su se nesebično davali u svim aktivnostima. U obilascima škola domaćina ( OŠ”7. korpus”, Sanus futuruma i medrese u Travniku) trudili smo se da uočimo prednosti, nedostatke i razlike, te steknemo iskustva koja ćemo prenijeti i na druge.

Internat škole domaćina je u tim danima kampa ugostio novinarske i televizijske ekipe koje su pokazale zavidno zanimanje za ovaj projekat, zatim smo ugostili veliki broj znatiželjnika, a okom kamere je zabilježena i posjeta jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Enesa Kiševića koji je razgovarao sa djecom, recitirao poznate stihove i govorio o svom životnom iskustvu i opredjeljenju. Iako se činilo da je boravak od sedam dana ( za prvi put) predug, da se djeca ne poznaju, da su suviše udaljena i odvojena, na kraju se činilo da je suviše kratko i da bismo jedni drugima imali još mnogo toga pokazati i reći.

Koliko su čvrste prijateljske veze i koliko toga smo zajedno prošli pokazale su i suze na rastanku. Odlazak grupe iz Zagreba bio je predviđen za 10 sati.
Iako je autobus stigao ranije, sa odlaskom se kasnilo zbog dugih i dirljivih rastanaka, suza i obećanja da će se druženje nastaviti, da jedni druge nećemo zaboraviti i da se nadamo uzajamnoj i uzvratnoj posjeti. Gosti su skoro kroz suze obećavali posjete znamenitostima grada Zagreba kako bi od Sanjana “iznudili” obećanje o skorom dolasku u Hrvatsku i Zagreb.

Razmijenjene su adrese, prijateljstva su rođena a jedan odličan projekat je doveden na pola puta. Druga polovica je ona koja se sastojala u obećanju da će veza između Bošnjaka iz Zagreba i matice biti još čvršća, koja se sastojala u želji da se ovo druženje nastavi u Zagrebu. I kao što je rekao Najdin Ćatić, učenik OŠ”7. korpus” iz Sanskog Mosta “Drago mi je da su došli da mogu svojim drugovima, roditeljima, komšijama ispričati ponešto o ljepoti moje domovine. Tako će mnogi doći u BiH, upoznavati je i razvijati turizam, dobar glas će se pronijeti. Drago mi je i što smo ih vodili na šehidska mezarja da znaju koliko zlo može biti snažno i razorno, da se nikad nikome više, nigdje, ne dogodi ono što se desilo nama Bošnjacima, Bosni…”

I zaista ni ovaj segment ovog projekta se ne može zanemariti- širenje istine o Bosni i Hercegovini, njenim velikanima i tragedijama, niti se može zanemariti činjenica da se Bosanci i Hercegovci u turističkim sezonama često i uveliko odmaraju po Hrvatskim destinacijama te da je vrijeme da se i naši susjedi uvjere u ljepote BiH, te na taj način doprinesu razvoju BH turizma.Najbolji način da se to učini je da se pronesu lijepa iskustva i govori o onome što je ovaj kamp pružio djeci- mnogo lijepih slika, sjećanja i pripovijesti…

I na kraju ne treba zanemariti ni nas odrasle – postali smo prijatelji, razmjenili smo mnoga iskustva, naučili mnogo toga jedni od drugih i dali obećanja da će se suradnja nastaviti i u ovom ali i u nekom drugom obliku ljudske, kulturne, društvene komunikacije.

Zijad Kazić