Priča o Latićima – bešćutna administracija pokazala zube

Priča o Latićima – bešćutna administracija pokazala zube

Tragedija u obitelji Latić ostavila je sedmočlanu obitelj bez hranitelja. Osim borbe za preživljavanje, Latićevu udovicu i nejač očekuje i borba za ostvarivanje prava na državljanstvo i nužne potpore.

Image

Da nesreća ne dolazi sama, stara je izreka koju je obitelj Latić itekako osjetila na vlastitoj koži.
Zajednički život Zumrete i Ekrema Latića iz mjesta Svinica na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom te njihovih šestero dječice od početka je bio borba za golo preživljavanje, no onda se dogodila strašna tragedija. Radeći u šumi s motornom pilom, hranitelj obitelji Ekrem Latić slučajno se polio benzinom i živ izgorio zapalivši se cigaretom. Nakon više od dva tjedna borbe za život, u bolnici je prošli tjedan podlegao 60-postotnim opekotinama. Nesretnim slučajem iza sebe je ostavio sedam gladnih usta, ali i nevjerojatnu borbu s državnom administracijom koja je na primjeru ove obitelji još jednom pokazala svoju bešćutnost.

O Latićima i njihovoj nevjerojatnoj priči o umijeću preživljavanja pisali smo još prije dvije godine, kad je Ekrem pokušavao dobiti hrvatsku domovnicu i potom osobnu iskaznicu. Kako se u Hrvatsku s roditeljima doselio još ranih 70-ih godina prošlog stoljeća, poput mnogih Bošnjaka iz pograničnog dijela Hrvatske imao je pravo na hrvatske dokumente, ali ih je zbog birokratskih zapreka ostvario tek nakon podužeg vremena. Iako je bio hrvatski državljanin, njegova udovica i sada samohrana majka šestero djece u dobi od 3 do 16 godina još uvijek nema dokumente, pa se u Hrvatskoj praktički nalazi ilegalno. Da apsurd bude još veći, njihovo troje mlađe djece posjeduje hrvatsko državljanstvo, a troje ga nema tako da ih, kao i njihovu majku očekuje duga procedura da to pravo ostvare. Zumreta državljanstvo nije mogla ostvariti jer s Ekremom nije bila vjenčana. Vjenčali su se tek 2006. godine, nakon više od 16 godina zajedničkog života, ali ih je okrutna sudbina razdvojila prije zakonskog roka od pet godina koliko je potrebno da bi aplicirala za državljanstvo.

– Ostali smo bez Ekrema i sada više ne znam kako ćemo dalje. Pokušat ćemo preživjeti, ali to će biti teško ako nam država ne pomogne, požalila nam se Zumreta Latić. Žive, dodaje, od 950 kuna socijalne pomoći i uz pomoć dobrih ljudi. Bez ťpapiraŤ ne mogu ništa, pa ni dobiti dječji doplatak. Uvjeti života daleko su od današnjeg standarda. Drvenu kućicu u kojoj nemaju struje na korištenje su dobili od APN-a, dok je veća kuća koja se nalazi u sklopu imanja uništena u ratu i nema krova, a Ekrem je nije stigao obnoviti. Svi spavaju u malom sobičku, a jedini izvor energije je mala peć na drva. Ostale blagodati modernog svijeta daleko su od ovog doma, a djecu najviše vesele redoviti obroci. Kako bi pomogli Latićevima, u akciju su se uključili članovi tamošnje Zajednice bošnjačke nacionalne manjine i ondašnji džema’at Maljevac, no sigurno je da prava pomoć Latićima može doći samo od institucija, onih koje u socijalnoj državi kakvom se Hrvatska deklarira, za takve slučajeve moraju skrbiti.

Otac porodio svojih šestero djece


Pokojni Ekrem Latić imao je vještinu koje se ne bi posramila velika većina rodilišta, o čemu smo pisali prije dvije godine. On je, naime, svih svojih šestero djece porodio potpuno sam i to uz svjetlost svijeća skromnog obiteljskog doma. Kako nam je tada ispričao, prvi sin Adis na svijet je došao u ratu kad je sa svojom nevjenčanom suprugom bio u izbjeglištvu. Tada nije mogao doći do liječnika i odlučio je porod obaviti sam. U tome je uspio i onda se nije ustručavao na isti način pomoći pri rađanju ostalih prinova.

admin