PROMOCIJA KNJIGE “MOJIH PRVIH 90” AUTORA KEMALA NANIĆA

U četvrtak, 26. ožujka 2015., u okviru tradicionalne Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović”, predstavljena je knjiga “Mojih prvih 90”, autora dipl. ing. Kemala Nanića. Tribinu su zajednički organizirali KDBH “Preporod”, Medžlis Islamske zajednice Zagreb i Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Pored autora, o knjizi koja je krajem prošle godine tiskana u nakladi KDBH “Preporod” Zagreb, govorili su Senad Nanić, Sead Begović, Amir Bukvić i Predrag Matvejević.

Autorova biografija je više nego zanimljiva.

Rođen je 1924.godine u Sarajevu. U rodnom gradu završava osnovnu školu, pohađa Šerijatsku gimnaziju i maturira 1943. godine na 2. Muškoj gimnaziji. Izbjegao je mobilizaciju u domobranske jedinice tzv. NDH, upisavši Višu islamsko-šerijatsku teološku školu u Sarajevu, a kasnije i novootvoreni Medicinski fakultet. Mobiliziran je poslije ulaska partizana u Sarajevo 1945., a u Zagrebu nakon demobilizacije upisuje Građevinski fakultet na kojemu diplomira 1953. godine. Radio je u Hidrometeorološkom zavodu BiH i Hrvatske kao načelnik Hidrološkog odjela, Hidroprojektu kao glavni projektant najsloženijih hidrotehničkih objekata u Hrvatskoj i BiH. 1966. godine odlazi na rad u Libiju, gdje radi u Ministarstvu poljoprivrede, kao Viši savjetnik, stručnjak Zavoda za međunarodnu tehničku pomoć Jugoslavije. Iz Libije se vraća nakon četiri godine, postaje ekspertom za hidrologiju Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i Razvojnog programa UN-a (UNDP). Zapošljava se kao šef Odjela za građevinarstvo Poslovnog udruženja INGRA, odakle 1976. godine prelazi u Hidroelektru na mjesto direktora za radove u inozemstvu.

Kemal Nanić

1983. godine s položaja direktora Poslovne jedinice Alžir, prelazi u Viadukt, gdje radi kao pomoćnik generalnog direktora za inozemstvo i savjetnik generalnog direktora, odakle odlazi u mirovinu 1988. godine. Jedan je od 40-orice osnivača Stranke demokratske akcije, među pokretačima je i osnivačima KDBH “Preporod” i inicijatora oživljavanja rada Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. Bio je višegodišnji član Glavnog odbora “Preporoda” i njegov potpredsjednik u mandatu od 1995.-2000. godine.

Knjiga dipl. ing. Kemala Nanića “Mojih prvih 90” predstavlja biografski, memoarski, povijesni i kulturološki zapis o sretnom, ali i tegobnom vremenu – od trenutka u kojemu počinjemo bivati svjesni sebe i drugih oko nas, od najranijih godina autorovog djetinjstva do suvremenosti. Jedan bogati život s još bogatijom povijesti koja je ostala ubilježena u autorovoj memoriji, iščekujući da se iščahuri u zapis vremena, s namjerom da se ne zaboravi. Podario je Nanić suvremenom čitatelju, ali i onome koji će tek biti predivni mozaik u koji ugrađuje vlastiti doživljaj, priču i iskustvo, s obolom velikih povjesnica koje su, od kad je čovjeka i vijeka, utjecale na pojedinačne životne putove.

Otvorio je Kemal Nanić svoje “magaze sjećanja”, a iz rafova što se žute ko med na svjetlo dana, na ruke čitatelju stavi cijeli jedan ljudski vijek i sve ono što ga prati. To je ogromna građa, još neistražena, ali ju autor kao nagovještaj daruje nekim budućim radoznalcima. Ovo je mala povjesnica čovjeka koji svjedoči o promjeni društvenih, političkih i socijalnih uređenja, bezbrojnih susretališta s drugim ljudima i drugim kulturama. Možda je najzanimljivija ona bosanska kulturna matrica, vremena autorovog odrastanja i mladalaštva koja nije poznavala današnji termin suživota, jer suživot znači trpljenje i moranje, bio je prisutan život u svoj svojoj punoći i uvažavanju drugoga i drugačijega kao dijela samoga sebe, filozofije življenja (ne suživota) usisane s izvora Velike Riječi: stvoreni smo u različita plemena da se bolje upoznajemo.

Vrlo je zanimljiv jezik kojim autor pripovijeda. Intelektualac koji se nije odrekao svoje bosanske riječi, brižno ju je čuvao i njegovao svih ovih godina, štiteći je od asimilacije koja je u jednom vremenu, također, bila na meti jezikoslovnih dušebrižnika, predajući je u amanet onima koji se i danas njome diče, i onima koji će kroz leksiku, sintaksu i stil moći (pro)učiti i (spo)znati ljepotu bosanskog KE jezika. Pored faktografskog sadržaja, u knjizi su prisutni i književno-estetski dijelovi, te zbog toga čitatelj se nada da će dobiti autorov još jedan umjetnički darak.

Donosimo i nekoliko rečenica s promocije “Mojih prvih 90”…

“Vrijeme čini svoje, a znali smo da je otac sakupio poprilično materijala koji bi trebao i mogao ostati zapisan. Da pronosi neka sjećanja koja i u njemu žive vrlo malo jer nema dostupnih svjedoka takvog karaktera. Vjerovali smo da će to popuniti nekih nekoliko stranica kakvog članka časopisa ‘Behar’ ili nekoliko brojeva maksimum. Međutim, kada je Kemal počeo pričati postalo je to više od 24 sata govora. Otvorio je brojne ladice, akojih se možda nititi on potpuno sjetio.

Razgovori su pokrenuli mnogo toga što nije bilo planirano. Ostalo je rješenje: ući u poduhvat izdavanja knjige. Bio je to popriličan priređivački zadatak.

Kemal nam je pomagao da govorni jezik vratimo u to što jest – govor pa je u ovom izdanju to i sačuvano. KDBH ‘Preporod’ je prepoznalo to kao projekt koji treba realizirati”, rekao je u uvodu svoga govora mr. sc. Senad Nanić.

“Možemo govoriti o memoarima u kronici, o dnevničkim zapisima, sjećanjima itd. Ta kronika, taj životopis, prevažna je za Bošnjake u Hrvatskoj. Knjigom defilira čitava galerija lica:

ugledne, grandiozne osobe koje su ostvarile društvena djela važna za nas i naše suputnike, susjede drugih vjera i nacija. A i sporedne osobe, ali koje su ostavile neka obilježja kulturološka ili političko-društvena. Knjiga može biti i dijelom historiografije.

Čita se s lakoćom, vrlo je šarmantna, čemu potpomažu anegdotalne inkrustacije. Knjiga je antropocentrična, pisao je human čovjek, bez zašećerenih emocija – odmjerena je, umjerena i objektivna”, između ostaloga, rekao je Sead Begović.

“Autobiografija Kemala Nanića je originalna i nije sklona uljepšavanju. Ona je izvorna i ne ostavlja mjesta predumišljajima jer se bazira samo na trenutnim sjećanjima. A ta trenutna sjećanja bilježili su njegovi sinovi – Faris i Senad – i bilješke ostavili doslovno onakve kakve jesu. Samo su podnaslovima tematizirali ta sjećanja. Pretpostavljam kako namjerno sebi nisu dali ulogu pisca i iz sjene. Pisac iz sjene je obično književnik ili novinar a koji putem intervjua bilježi što autobiograf govori.

Poslije to malo drugačije, ako treba, i uljepšava. A nešto i doda bombastično, na tragu rečenog i sve da bi štivo bilo što pitkije, zanimljivije i kako vi čitatelja uveli u priču i štivo učinili samo primamljivijim.

Sve to ova autobiografija Kemala Nanića – nema.

Ona odiše autorovim naporima da zavre u sjećanja, ponekad i s mukom i bolom, kako bi dopro do istine”, rekao je Amir Bukvić.

Predrag Matvejević je govorio i o druženjima s rahetli Alijom Izetbegovićem, pri čemu je naglasio: “Alija je donio jedan fini zaključak da će sve vjere u BiH biti slobodne. I islamska i ostale, ali neće biti islamizma, političkog. To je jedan kratki doprinos koji vam želim reći kao prijatelj Bosanaca, Bošnjaka a koji nailaze na dosta teškoća u BiH. Zato to i kažem kao netko tko razumije te teškoće, tko drugima želi reći da, ako želimo da nas se respektira, treba znati da je mjera demokracije i odnos prema

manjinama. Vi ste u Zagrebu, u Hrvatskoj dio jedne manjine i onaj tko hoće dokazati hrvatsku demokraciju, treba pokazati koliko je snošljiv i ne samo to, nego kako je orijentiran prema manjini. Zato sam bio vrlo zadovoljan kada mi je prenijet poziv organizatora da dođem večeras među vas.”

“Dugo sam se kolebao da li u cijelosti ili djelomično upotrijebiti pri pisanju naš, sarajevski govor. Ne bosanski jezik, ne bošnjački govor, nego naš sarajevski. On je pun turcizama i posebnog mentaliteta. Putovao sam puno po svijetu i obišao bezbroj islamskih i neislamskih zemalja. Taj osjećaj sam spram jezika imao još samo u Damasku. Htio sam sačuvati taj govor a koliko sam uspio, ne znam”, između ostaloga, rekao je autor, dipl. ing. Kemal Nanić.

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ