Saopćenje Bošnjaka Sjeverne Amerike o Grobnici Tomašica kod Prijedora
Otkriće najveće, masovne, primarne grobnice Tomašica kod Prijedora samo potvrđuje razmjere agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i dokazuje genocid nad njenim građanima u Prijedoru. Tomašica nije sekundarna grobnica, odnosno ona nije bila mjesto gdje su naknadno i zbirno dovožena tijela iz drugih grobnica. U pitanju je primarna masovna grobnica, koja je kao takva označena i brutalno realizovana, te svjedoći najmračniju stranu ljudskog uma, za koju se vjerovalo da je zauvjek poražena poslije Holokausta.
Podsjećamo da su srpsko-crnogorski, a poslije i hrvatski agresori, u sadejstvu sa njihovim kolaboracionistima izvršili nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući agresiju i genocid. O tome, pored ostalog, svjedoče i mnoge masovne grobnice koje se svakodnevno otkrivaju, i pored činjenice da su zločinci sistematski uništavali tragove zločina, o čemu postoje dokumenti. Tako su u temelje entiteta Republika Srpska ugrađene mnogoborjne masovne grobnice kao neizbrisiva svjedočanstva o strašnim zločinima nad ljudina samo zato što su druge nacije, vjere, kulture, što vole svoj dom, svoj grad, svoju državu. Presuda Međunarodnog suda pravde je dovoljna da se pokrene pitanje egzistencije nečega što je građeno zločinima.
U ime preživjelih žrtava i svjedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, koji trenutno žive u Sjevernoj Americi, od kojih su mnogi žrtve genocida u Prijedoru, podržavamo rad Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine i njegovih forenzičara na terenu masovne grobnice Tomašica. Njihov težak i odgovoran rad je od velike važnosti za istiunu o zločinima i pravdu za žrtve tih zločina.
U vrijeme dok se u največoj grobnici u Tomašici, otkrivaju tijela žrtava genocida u Prijedoru i njegovoj okolini, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju pušta na slobodu nalogodavce tih istih zločina, što ponizuje i vrijeđa žrtve agresije i genocida. Kao glas sjevernoameričkih Bošnjaka i glas žrtava agresije i genocida tražimo da predsjednik Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju gospodin Theodor Meron i njegov zamjenik gospodin Carmel Agius te glavni tužitelj gospodin Serge Brammertz posjete Prijedor i lokalitet masovne grobnice u Tomašici da bi se na suđenju osumničenim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću unijeli nove dokaze o genocidu u Prijedoru.
Tražimo od bošnjačkih političara na svim nivoima vlasti da posjete masovnu grobnicu Tomašica i makar takvom simboličnom posjetom daju do znanja da se brinu o pravima i slobodama, preživjelih žrtava i svjedoka agresije i genocida.
Izražavamo najoštriji protest protiv, ljudskom umu nezamislive, uvrede žrtvama i svjedocima genocida u Prijedoru od strane aktuelnog gradonačelnika gospodina Marka Pavića, koji je u javnom istupu na pitanje koji je njegov stav o masovnoj grobnici u Tomašici, odgovorio sa: “Ti ljudi su tamo sahranjeni i ja ne želim da se vraćam u prošlost”. Gospodine Pavić ovom izjavom dokazuje njegov otvoreni neprijateljski odnos prema žrtvama i svjedocima agresije i genocida, neprijateljski odnos prema nesrbima u Prijedoru, neprijateljski odnos prema povratnicima u Prijedor. Zato treba da snosi sankcije. O njegovoj brutalnoj izjavi kao i njegovim aktivnostima koje totalno ugrožavaju ljudska prava i slobode nesrba u Prijedoru informisaćemo američke i kanadske organe i organizacije.Tražićemo od najautoritativnijih političkih, akademskih u kulturnih individua i organizacija u svijetu da upotrebom svih sredstava utiču na gradonačelnika Marka Pavića i njegov opštinski establišment da priznaju pravo žrtvama genocida na pravdu i istinu, da priznaju pravo na sjećanje i memorisanje tih strašnih zločina. Tražićemo da se dozvoli izgradnja memorijala unutar nekadašnjeg logora Omarska. Tražićemo da se žrtavama i svjedocima obezbjedi pravo na obrazovanje šire javnosti o zločinima agresije i genocida. Tražićemo povlačenje svih mjera usmjerenih protiv organizacija žrtava i svjedoka agresije i genocida, kao i njihovih aktivista. Tražićemo podršku istih za odbranu prava i sloboda žrtava agresije i genocida u Prijedoru, kao i uklanjanje sa opštinske vlasti svih onih koji negiraju osnovna ljudska prava i slobode u Prijedoru.
Još jednom podsjećamo da se u Prijedoru od 1992 do 1995 desio zločin genocida u kome je ubijeno 3.227 nedužnih Bošnjaka i Hrvata, da se za njih 1.000 još uvijek traga. Preko 31.000 ljudi su bili zatočeni u prijedorskim koncentracionim logorima smrti, a 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. Građani Prijedora, Bošnjaci i Hrvati morali su svoje kuće obilježiti bijelim čaršafima a svoja tijela označiti bijelim trakama, kao Židovi u vrijeme nacizma. Prijedorom i danas marširaju četnici, a žrtve se ne smiju sjećati niti obilježavati največa stratišta ljudi u Evropi poslije Holokausta. Mi, sjevernoamerički Bošnjaci te zločine nazivamo genocidom, i učinićemo sve da se naredbodavci i izvršioci genocida u Prijedoru pravdeno sankcionišu.
Potpisnici saopćenja,
Prof. Emir Ramić, predsjednik Instituta za Istraživanje Genocida Kanada
Mr. Hamdija Čustović, predsjednik Upravnog Odbora Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike