DJECA SA CNN-a – IZVJEŠTAJ
Ta vječita borba između dobra i zla….jer oduvijek su postojali oni koji nešto imaju, a bilo je i onih koji uzimaju…i tako…sve u krug, govorio je momčić Dino djevojci Dori, dok su razgovarali o nekakvim svojim budućnostima. Dino iz Srebrenice, a Dora iz Vukovara, dvoje djece koji su se igrom sudbine vrtjeli na vijestima CNN-a u vrijeme stravičnih razaranja Vukovara i poslije genocida u Srebrenici.Desetak godina poslije, opet igrom i voljom sudbine, dvoje mladih se sreću u Zagrebu, upoznaju se, razgovaraju i žive.
Na kazališnu predstavu poznate drame Amira Bukvića i predstavljanje /promociju knjige “Šest drama” istog autora, u Histrionskom domu,Ilica 90, u nedjelju 14.12.2008.godine, pozvalo je zagrebačke Bošnjake i njihove prijatelje Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i kao suorganizator BNZ GZ i Zagrebačke županije.Promotori knjige bili su prof.dr.Sanja Nikičević i dramaturg Mladen Martić.
Iako je u Zagrebu u vrijeme i oko Bajrama bilo dosta kulturnih događanja, dvorana u Histrionskom domu je bila puna! Ta činjenica najbolje govori o snazi i kvaliteti drame koja je bila na repertoaru, kao i o Amirovom pisanju i kvaliteti režije njegove kćerke Aide. Publika je bila zatečena.Dino, Dora i malobrojno glumačko društvo su sve doveli do ivice plača, razoružali i one malobrojne koji su kao slučajno došli.”Mi smo nesretni jer smo žrtvovani…svi žrtvovani su nesretni, a da nisu krivi…..jer nitko nije lud da sam sebe žrtvuje!”, Dinine su riječi koje se i dan danas često čuju na sijelima po malim zagrebačkim mahalicama. I to je dobar znak, znak da smo prepoznali dobro štivo, ali i da nismo zaboravili, da nismo gurnuli pod tepih, sve ono ružno što se dogodilo i još uvijek se događa u našoj Bosni! Svaki gledalac iz ruku autora dobio je za uspomenu knjigu “Šest drama” za sjećanje i podsjećanje. Amir je svakome napisao riječ dvije, valjda i sam sretan što se publika bar za trenutak vratila u kazališne klupe, glumci na daske, a priča o vremenu koje nesmijemo nikako zaboraviti jednostavno u eter koji će još dugo lelujati zagrebačkim i inim ulicama i kvartovima. Bilo je to istovremeno i podsjećanje, da svi mi, bez obzira na godine života, nosimo radost u srcu, vjeru i nadu, volju za praštanjem, za ljubavlju! Da se kojim slučajem ne bi zaboravilo da smo još i uvijek samo ljudi!Jer, svjestan je Amir da naši životi imaju smisla tek onda kad postanu priča!
Kemal B.Bošnjak
